Marketing
POZNAJEŠ LI LJUBAV?
O ljubavi je ispisano na stotine tisuća tekstova i dok je svijeta i vijeka ispisivati će se novi. No čak ni tada neće sve biti rečeno. A i ne treba. Jer ljubav nije samo emocija, drhtavo čuvstvo koje obuzima čovjeka i pretvara ga u neku vrstu ovisnika, kako se to danas najčešće voli prikazivati.
Uistinu, o ljubavi kruže mnoge teške zablude i dezinformacije. Jedna od njih je da je ljubav van kontrole. Nju se, kažu, ne može ukrotitii, ne može se na nju utjecati i ne može se nad njome uspostaviti vladavina uma i srca. Kažu, i - lažu. Ne namjerno i ne uvijek, ali čovjek je po naravi sklon mistificirati ono što ne razumije. A ljubav malo tko doista razumije.
Kako je moguće iskusiti ljubav, a ne razumjeti je? Objašnjenje je zapravo vrlo jednostavno. Tko ne poznaje Onoga od koga sva ljubav potjeće, primoran je sam smišljati definicije. A svaka definicija koja isključuje tvorca ljubavi, već je u samome startu promašena. Zbilja, što o ljubavi zna onaj koji je ljubav osjetio, ali Ljubav nije upoznao?
On prepoznaje ono što vidi, točnije ono što osjeća. A osjeća prisustvo Ljubavi koje ne razumije, ali za kojom duboko i neutaživo čezne. I baš ka takvoj, mističnoj i nespoznatoj ljubavi njegovo srce stremi. Duboko u sebi ono osjeća nekakvu neutaživu želju da dohvati nedohvatljivo i zarobi neuhvatljivo. No što je to za čime ono tako silno teži, ali malo kada uspije jasno razabrati?
Mi to “nešto” osjećamo srcem, nazivamo to “ljubav” i zato vjerujemo da je ljubav osjećaj. Ali se u svome uvjerenju varamo.
Ljubav uistinu nije samo osjećaj, ugodno čuvstvo koje grije srce i donosi onaj toliko željeni mir. Ona je mnogo više od toga. Da, ljubav ustinu grije srce i donosi mir kada jednom uspijemo stići do njezinog izvora i napojiti se na njemu, ali ne dođemo li do njega dovijeka ćemo se boriti sa utvarama pouzdavajući se tek u varljivo ljudsko čuvstvo.
Zbilja, tko je upoznao Izvor ljubavi, ništa ga više ne može razuvjeriti, ali tko ga još nije upoznao, ništa ga drugo u to ne može ni uvjeriti. Zato je o ljubavi nemoguće pregovarati ili suvislo razgovarati. Ona se kreće u domeni ljudskih čuvstava opirući se našem pokušaju da je razumijemo prije nego upoznamo njezinog tvorca. A to i jeste cilj i svrha ljubavi: da s Njim budemo jedno. Jer Onaj koji je prvi ljubio nas darovao nam je svoju ljubav da njome ljubimo druge. I nije nam ljubav dana da bi smo sebe zadovoljili, nego da bi smo njome druge blagoslovili.
Iskustveno znamo da postoji više vrsta ljubavi. Prijateljska ljubav, roditeljska ljubav, ljubav ljubavnika, Božja ljubav… Jedna ljubav, ali više njezinih izričaja. Kada o njima razmišljamo skloni smo ih uspoređivati. Ova je važnija, mislimo, ali ova je lijepša. No da li je roditeljska ljubav iznad ljubavi prema Bogu i zar je stvarno prjateljska ljubav manja i nevažnija od ljubavi ljubavnika? Možemo umovati o tome, ali zapravo uvijek govorimo o jednome. Bog je najprije ljubio nas da bi smo mi mogli voljeti druge njegovom ljubavlju. I baš u toj različitosti nalazimo jedinstvo iz koje su sve ljubavi potekle.
Naravan čovjek rijetko razmišlja o tome od kuda ljubav dolazi u njegov život. Zato misli kako dolazi od njega, primjećujući kako dopire duboko iz njegove nutrine. O kako samo slabo poznajemo svoju nutrinu! Kako malo znamo o samima sebi, a umišljamo da smo kadri razmrsiti tajne univerzuma! Ta ljubav koja dolazi iz nas, svoj izvor ima u Njemu. Njome nas On, Tvorac Univerzuma, poziva da ljubimo ne samo jedni druge, nego da ljubeći druge upoznamo i ljubimo i Njega. Nije tajna da On vruče čezne za nama želeći još od onog kobnog dana u Vrtu, obnoviti s nama onaj osoban odnos pun ljubavi koji je od postanka svijeta pripremljen za nas.
A mi se, poput izgubljene dječice stalno saplićemo o požude naših udova, o snene želje naših svijetom zamrljanih srdaca koja čeznu da ih se ljubi onako kako njima u tom trenutku izgleda najljepše ili najpodesnije. Ali svemir ne funkcionira na takav način! Događaji u našim životima nisu ni slučajni ni nasumični. Za sve što nam se događa postoji i razlog i svrha. Tako je i sa ljubavlju. Postoji pravo vrijeme za nju, ali i pravi način na koji se prema njoj valja odnositi. Zato je izlišno kriviti druge ako se stvari otmu kontroli. Napisao sam to na početku, i završiti ću sa tim: ljubav nije samo emocija i nad njom se može, a i mora uspostaviti vladavina uma i srca.
Odgovor na pitanje kako to postići neću napisati. Ponekad ga ni sam sebi ne znam dati, već i ja budem dohvaćen tom prastarom magijom svijeta što uzburka krv i zaplete misli u beskonačnu pelju strasti i snova. Ali za to sam uvijek sam kriv. Da sam hodao u volji tvorca Ljubavi to mi se nikada ne bi dogodilo.
Post je objavljen 30.03.2017. u 20:44 sati.