Marketing
Svi moji ovisnici
Naš bloger Miško koji ima 60 plus godina i trči bez problema polumaratone sve češće na fejs stavlja fotke čaše piva nakon treninga i mi mu uglavnom lajkamo. Iritira jedna njegova prijateljica koja je već par puta postavila pitanje jel to ovisnost. Što i kad bi bila, nemam pojma koja su danas mjerila, i što tu "struka" kaže. Od prijatelja sam imao samo jednog koji nikad nije eksperimentirao s alkoholom niti drogama, niti je ikad pušio, nikad nisam propitivao njegov izbor. Najviše je pio moj zbilja veliki prijatelj koji je po nekim verzijama, prije nego što su ga hrvatski vitezovi zarobljenog masakrirali, viknuo i ono "Alah akbar". U mom društvu su i oni koji su se recimo pretjerano drogirali, socijalno funkcionirali. Pamtim kad me dečko dobre prijateljice svojevremeno po njenoj naredbi vozio iz Opatije, u auto nisam smio unijeti alkohol, o pušenju nije bilo govora, unutra je bilo iritantno uredno. Nakon par dana nas je dostigla vijest da se predozirao. Cure isto tako dobro funkcioniraju u radnim sredinama, a jutros sam se rukovao s jednim davno otpisanim koji je upravo sjedao potpuno bistar na svoju motorčinu. Jedini očaj i bespomoćnost koju sam zbilja vidio u nečijim očima je bio prije otprilike tjedan dana, poznatom piscu je odlutala kujica i oni su očajno tragali za njom, nemam pojma kako je to završilo.
To je bilo i ono što sam svojevremeno kompromisno s piratima formulirao, odraslom čovjeku je sve dopušteno dok socijalno funkcionira i ne ugrožava druge.
p.s.
Planirao sam gastro post, možda sutra, a možda malo sutra...
Post je objavljen 30.03.2017. u 11:08 sati.