Spustit će se mrak po žicama gitare. Zazvonit će zvona s Dubovačke katedrale. Došuljat će se stih. Poznat. Nježan. Tih. U tvojoj sobi napraviti krug. Nemirom kao plaštom ogrnuti rame. Poput vjetra skinuti list, ogoliti tvoje grane.
Došuljat će se stih. Kao da je mašta. Kao da je san. Na tvojim usnama ispisan. I jedna će ptica napolju vrisnuti nešto poput rime. Možda ti se učini da si to čula moje ime. I zatvorit ćeš oči. Spustiti ruke na bedra. Sjetiti se pjesme što punila je tvoja jedra. Uzdahnuti. Nazdraviti uz domaću medicu i pospremiti sjećanja u ladicu.
Post je objavljen 29.03.2017. u 13:33 sati.