Tko zna razumjeti, razumjet će. Tko ne , neće.
Ne volim kontrolore, ali oni su pojava s kojom se moram naučiti živjeti.
Bila sam na putu.
Bilo je švercanja u wc.
Provlačila sam se kroz mali prolaz za djecu.
Onda sam skužila da me snima kamera.
Ostatak puta me mučila fantazija da će me na granici na povratku zaustaviti,
jer će me prepoznati po fotki koju im je Rosenberger (ili kak se već zove) poslao.
Potjernica.
To što se još ljudi švercalo, nije me tješilo.
Jako glupom mi se je učinila ta silna mašinerija za ulaz u zahod.
(da sad ne opisujem)
Došlo mi je da se iz revolta popiškim pred vratima.
Moram se čuvati tih svojih bijesnih ideja, nisu baš mudre.
(neki dan je lik , grleći onako kao vlasnik, oko vrata svoju draganu,
nalagao ženi u dućanu koji komad pečenog mesa da mu odvoji,
birao je sto godina na glas objašnjavajući koji je kakav,
a onda je tumačio kako se meso raspada dok je dobro pečeno.
Na kraju ja nisam mogla izdržati ,
pa sam (ipak sebi u brk) rekla 'Aha, još jedan mudrac'.
Suprug se je kasnije križao,
u strahu je da me netko ne nalupa zbog takvih izljeva)
Najgluplje od svega,
primjetila sam da kad na blagajnu u tom dućanu
doneseš taj listić od wc-a,
on ti se odbije od troška onog što kupuješ.
Pa čemu onda sva ta glupost uplate i isplate?
Sa puta sam si donjela ljubičastih mrkava.
Bilo ih je u dućanu,
a ja sam luda za svim ljubičastim jestvinama.
Veselim se ljubičastoj salati :))
Možda će netko uočiti da nisam u takvom bedu,
u takvom jadu i bijedi kao prije samo dva dana.
Dio te promjene pripada tome da sam sve istresla iz sebe u poduži tekst,
instaliravši si na mob. Word aplikaciju za mobitel
(nisam znala da i to postoji, glupo od mene)
Možda to objavim na U.Nebu, možda ne,
ali djeluje terapeutski muke pretvoriti u riječi,
napisati ih negdje, kao da si ih na nekoj simboličnoj razini odvojio od sebe.
Odmaknuo ih.
Sve je još uvijek tu, ali je manje dio mene.
Recimo.
Muzika će doći naknadno :D
Post je objavljen 29.03.2017. u 12:12 sati.