On
Njegovo lice je bilo rumeno. Bio je zagonetan u svojoj povučenosti. Iz njega je zračila snažna odlučnost. Bio je noć. Samo ponekada na njegovom licu bi zatitrao čudnovat osmjeh. Njegov dnevni život bio je san, on je u radu nastojao da prebrodi dan.
Ona
Iz njenog vidokruga on je izgledao svemoćan i jak, kao neosvojiva tvrđava. Sva je bila ustreptala kao proljećna svjetlost, puna života i boja. Ona je bila dnevno doba, svjetlost dana a on sjena puštena na njenu stranu, doticao ju je, on tako noćan u svojoj silnoj razbludnoj želji.
Dan i noć, zajedno su bili u toploj, munjom prožetoj tami, on je dozvolio njenu dnevnu vlast, a ona je u toku mraka pripadala njemu, njegovoj laskavoj, hipnotičkoj prisnosti.
* * *
Oči su im se srele i zaiskrila je varnica. Ljubav. Ona je odmah zatvorila kapke, kao hipnotisana da bi zadržala tu uhvaćenu munju, a njena prisutnost je snažno zavladala njime. On se nije obraćao njoj, već nečemu što se jedva primijetno odzivalo izbijajući iz njene zagonetne podsvijesti.
Post je objavljen 29.03.2017. u 10:15 sati.