Razdvoji oblake, uzmi iz njih pregršt riječi i prospi ih po ovom zlatnom jutru da dolete tamo gdje se duša probudila i tiho doplovila do očiju kako bi i slijepom životu podarila blaženstvo.
Nisam zaspala mirnim snom, nisam se doticala noćne tame koja me obavijala i sakrivala i od mene same, nisam....samo sam osjetila tiho disanje i znala sam, to diše ovo mlado proljeće, toliko različito od dosadašnjih, a toliko milostivo.
Praznina se napunila pa se prelijeva iskrama ovog čudnog ništavila koje ispunjava svaku sekundu proteklih i dolazećih dana, ukrast ću komad neba, zarotirati ga prema Suncu da se zaledi na njegovoj ledenoj zraci i ispisati pod dušom tvoje ime.
Život se ocrtao u ovoj poluplavoj zori iskidano titrajima čudnih konsonanata koji su se kao ptice tamnih krila nadvili iznad temelja trošnih nadanja pa zauzeli svoje mjesto u zapisu koji čeka tren da me obuzme.
Završavam ovu čudnu pjesmu da ostane urezana u misli i, dok je zapisujem, a onda polako i tiho nastavljam slijediti ovaj život čitajući zagonetne šifre iz genetskog kôd-a koji će mi donijeti poruku Neba s pozitivnim predznakom.
Kao stranac tiho zatvaram vrata ove duše i puštam je da me vodi svojim tajanstvenim stazama prema onom mjestu gdje sam te oduvijek čekala.
ISBN zapis dostupan u računalnom katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem
ISBN 978-953-7889-28-9
@Copyright Jadranka Varga - Sva autorska prava pridržana. Nijedan dio ove knjige ne smije se reproducirati ni prenositi ni u kakvom obliku niti ikakvim sredstvima elektroničkim ili mehaničkim, fotokopiranjem, snimanjem ili umnažanjem u bilo kojem informatičkom sustavu za pohranjivanje i korištenje bez prethodne suglasnosti vlasnika prava.