Izronila san za te
stih kakav si tija,
čiji si bija
kome reva po cile dane
od zore rane
lipotane?
Koliko puti snervan,
jidan, samaron te teglili
mili druzi nemili;
uprti, prti , rasprti...
Magare je to svi znamo
providnosti prirode nam dar
čudom se čudi i ovaj mali
šta su mu to pod njušku dali
čudom se čudi ukoliko uopće primjetiti može
promjene životna plova
i težinu koju nosi,
zašto ga niko ne šiba
zašto ga niko ne tira
da požuri
nit zaustavlja kad prkosi.
- Ovdi sam dragu sakrio svoju
u ovu travuljku zelenu
di svaka vlat k nebu stremi
u miru i spokoju.
Zelenim prstićima svojim
ljube je i grle
listići ko sićušni tići
njezinim se prsima sada
preliva sjajem čistog smaragda
plašt želja odronjenih.
Gle, zraci jutra k njoj sad rone
i svaki dršće, prodire i tone
i rasipa se kao rosa, kao duuga
dok u mojoj duši
šapuće i šumori u svako doba
jedna mala školjka - moja ljuba,
moja vjerna druga...-
Post je objavljen 27.03.2017. u 04:40 sati.