Kad razmišljamo i raspravljamo o vojnom roku, odmah razmišljamo i o opasnostima koje nam prijete. Glavna i najčešća opasnost koja nam odmah svima padne na pamet je – naravno, Srbija. I Srbi. I sve u toj inačici.
Jesu li nam Srbi i Srbija zapravo neprijatelj? Koliko su oni opasan neprijatelj po Hrvatsku? I što o svemu tome kaže povijest?
Pogledajmo prvo povijest. Povijesno, Srbija postaje opasnost po Hrvatsku kad je počela sa svojom politikom velikosrpstva, tj. širenja svojih teritorija na zapad. Radi se o 19. stoljeću i tada Hrvatska nije imala samostalnost, već je bila dio Austro-Ugarske monarhije. Kako bi se Srbija dalje širila i ujedinila sve Srbe u jednu državu, valjalo je srušiti Austro-Ugarsku. U to vrijeme, među narodom, nije ni postojala neka jaka nacionalna svijest. Ljudi su kod nas, današnja Hrvatska i BiH, te Vojvodina, dijeljeni na katolike, pravoslavce i muslimane. Nacionalno tu nije bilo neke velike razlike. U toj situaciji, tvrditi da su svi koji govore jednim ili sličnim jezikom zapravo Srbi ili Hrvati ili Srbohrvati, bilo je sasvim legitimno. Velika Srbija u tom slučaju ne bi bila država temeljena na otimačini tuđih teritorija, već država temeljena na oslobođenju srpskog naroda od stranih okupatora. Takva priča bi mogla biti i uspješna, da nije došlo do buđenja nacionalne svijesti i pojave nacionalizama. Što dovodi do pojave hrvatske nacionalne svijesti, ali i jugoslavenske ideje.
Prvi svjetski rat, započet atentatom u Sarajevu, doveo je do sloma Austro-Ugarske i do pojave Kraljevine SHS. U tom trenu započinje i politički sukob Hrvata i Srba. Bilo je sukoba i ranije, ali sada, u novoj državi, taj sukob nema pokrovitelja, kao ranije Austrijance, Mađare ili Talijane. Sukob je politički, a vodi se i državnim i vaninstitucionalnim terorom.
Drugi svjetski rat diže taj sukob na veću, oružanu razinu, ali se pojavljuje i treća strana. Ona jugoslavenska postaje dovoljno jaka da preuzme vlast.
Ideja nezavisne države Hrvatske imala je odmah po svojem pojavljivanju neprijatelja. Srbe u Hrvatskoj i BiH. I Srbi u Srbiji bi bili protiv, vjerojatno, ali tada su imali druga posla.
Ideja ustaške države, pod nacističkim patronatom, je imala protivnike i među Hrvatima.
U takvom okruženju, ideja nezavisne države, nije mogla preživjeti. Pogotovo kad domaćem okruženju dodamo ono svjetsko.
Mada je rat završio i jugoslavenska ideja prevladala, ideje nezavisne Hrvatske ili Velike Srbije nisu izumrle. Bile su još uvijek žive i hranile su se antikomunizmom. Raspad komunizma je doveo i do raspada Jugoslavije, ali ne prije nego što je ideja jugoslavenstva, komunizma i čuvanja vlastite guzice i fotelja, dovela do još jednog rata. Onog kojeg mi danas nazivamo Domovinski rat.
Mada se danas u javnosti može čuti da je Domovinski rat nastao potaknut idejom Velike Srbije, Miloševićevom megalomanijom, četničkom idejom i slično, realno gledajući, bez JNA, njezinog arsenala i bez tadašnje Federacije i ideje neke treće Jugoslavije i opstanka komunizma, vjerojatno bi teško došlo do rata. I Vukovar i Škabrnja su razoreni pod znakom crvene zvijezde. To se danas često zaboravlja, a sva krivica se svodi samo na Srbe u Hrvatskoj i "Miloševićevu" Srbiju. Ali nisu oni jedini krivci.
Ukratko, sukob Hrvata i Srba je postojao čitavo vrijeme, najviše u 20. stoljeću i čitavo to vrijeme Srbi nisu bili sposobni ostvariti hegemoniju nad Hrvatima niti su uspjeli ostvariti ideju Velike Srbije. Mada su često Jugoslaviju doživljavali kao Veliku Srbiju. Ali, realno, bar za onu komunističku Jugoslaviju ne bi se moglo reći da je bila velikosrpska.
Rezultat je bio takav da su se Srbi teritorijalno proširili na područja u kojima su nekad bili dominantni Hrvati i Mađari. To su dijelovi današnje Hrvatske (Krajina i Podunavlje), dijelovi BiH i Vojvodina (nekad Južna Ugarska). A izgubili su područja na jugu (Kosovo, Makedonija, dijelovi Bugarske i Grčke). Dakle, mada nisu uspjeli ostvariti ni hegemoniju ni Veliku Srbiju, dobili su svoje stanovništvo na prostorima koji im povijesno nisu pripadali. Ili, kraće rečeno, više su osvojili na miran način nego s mačem.
Dakle, kolika je Srbija opasnost po Hrvatsku?
Povijesno, opasnost je postojala, postojao je sukob, čak i rat, ali Srbija, čak ni u uvjetima koji su njoj išli nenormalno u korist, nije uspjela ostvariti svoje ciljeve.
Može li to ostvariti danas?
Može li to ostvariti u budućnosti?
Post je objavljen 26.03.2017. u 23:37 sati.