Evo spremam se za put, jutros dvije šetnje s isto tako nervoznim Jinom bez velikih rezultata, on ostaje, čitam "Moj život" Lou Andreas Salome. Nevjerojatno koliko taj Nietzsche nije imao sreće ili umijeća, kako hoćete, s ženama. Znao sam radeći diplomski koliku je imao rospiju kao sestru, žena koja je krivotvorila njegova djela i naposlijetku Hitleru poklonila njegov štap. Sad saznajem od Lou da mu je i mama bila izrazito nerazumna i posesivna, žestoka svađalica. Opet čitajući između redova shvaćamo da i famozna Lou, praktično žena njegovog života i jedina koju je i neuspješno zaprosio, da ga ni ona uopće filozofski nije razumila, vrhunce njegove misli povezala s bolešću, te ma ga maltene proglasila tragateljem za Bogom.
Ima tu još spornih stvari kod ove izuzetne žene izrazila izuzetne odnose s najvećim umovima tog doba. Bila je jedina sestra u brojnoj obitelji i naučila se preko braće umiješnom odnosu s muškarcima. Nietzsche je osim nje imao još jednu nešto stariju prijateljicu Malwidu kod koje se okupala intelektualna krema, od Wagnera, Nietzschea, Turgenjeva nadalje. Lou tvrdi da se njih dvije nisu razumile jer je Malwida iritirala govoreći o tom raznolikom društvu stalno "mi", a ona je npr. uvijek bila "ja". Međutim poslije je u Berlinu iz kojeg je Malwida prognana, Lou bila jedina istaknuta intelektualka i muza pretežno muškog društva.
Nisam još došao ni do pola knjige, pozdrav, moram na put, htio sam napisati da ne treba pretjerano vjerovati napisanom, čini mi se da je jasno da su se njih dvije jako dobro razumile i posljedično nisu baš voljele.