Kuda ide ovaj svijet,
netko kaže da je proklet,
netko kaže da ide Bogu
i ja gledam kuda ga
ja usmjeriti mogu?
Života mi jedinog moga
nisam upoznala Boga,
a ni vraga nisam upoznala
kuda ide svijet nisam saznala?!
Ni sebe baš dobro ne znam,
ali sa sobom bar doticaj imam
zato zdušno svijet uvjeravam,
da ga pozitivnim smjerom usmjeravam.
Vidim svijet u nekakvom redu
miroljubivog u svakom pogledu
svijet koji svakom mogućnost daje,
da samostalno u svijetu opstaje,
a ljudi se za sve nepotrebno vežu
pa ruše svjetsku ravnotežu
vezanost im slobodu ne daje
pa svijet nesvjesno zarobljen ostaje.
Voljela bih da svatko bude karika u lancu
i da ruku pruži znancu i neznancu
sve me tim putem vodi moja priroda,
da živim u svijetu kao mirna voda.
Iz bistrog izvora vodu pijem
i znanje koje mi daje ne krijem,
voljela bih da sa tog izvora pije svatko
i da mu u životu sve ide glatko.
U svakom slučaju, ja ću se truditi
i čvrsta karika u lancu života biti
koja svijet drži u ravnoteži
i od osobne odgovornosti ne bježi
pa neka cijeli svijet korača ka sreći
i svakim danom bude sve veći,
neka se izgrađuje u harmoniji i ljubavi
i sve loše za sobom ostavi.
Kad božanske energije svijet prihvati
lako će ljepotu i mudrost spoznati,
prokletstvo će progutati noć
i svijet će spoznati svoju svetu moć.