(in.style.yahoo.com)
Izlazi iz mraka,
Prototip junaka.
Noć spušta se mračna,
Svjetlost blješti,
Iz njegova ogrtača.
Borac, a pitom.
Slatkorječiv, a udaljen.
Oštrouman u svom naumu
Da zavede pa nestane.
San mnogih žena
Doza misticizma,
More patnje.
I komadići.
Komadić po komadić
Sreće
Tako blizu,
A nikada neće..
Biti potpuno tvoj.
Previše sam,
Osmjeh mu znam.
Ne više, rekoh,
Zavoljeh sebe.
Ne želim više,
Junače, tebe.
Danas nešto potpuno drugačije...
Pjesmu sam napisala u jedno potpuno drugačijoj fazi života, kada sam otpuštala ono staro i disfunkcionalno kako bih u život mogla primiti ono novo i zdravo ili, točnije, onoga, koji je dobar za mene.
"Dok god ne izbaciš stare stvari iz stana, u njemu neće biti mjesta za nove", u toj fazi života rekla mi je osoba čiji se život, samo nakratko, ukrstio s mojim.
Pokazalo se apsolutno točnim.
Dok god skupljamo kamenje, u našim džepovima ne preostaje puno mjesta za bisere.
Koliko Vas, drage žene, kao i ja, poznaje junaka?
Velik broj nas je, vjerujem, barem u jednoj fazi svoga života, dijelio snove s takvim...
Možda su neke od nas i junakinje, koje pribjegavaju sličnim modalitetima ponašanja.
Koliko Vas, dragi muškarci, jeste junaci?
Zašto potrebiti traže bjegunce?
Zašto bjegunci trebaju potrebite?
Što iz svega toga možemo naučiti o nama samima?
O mojim mislima na tu temu detaljnije u nekom drugom postu...
Zanima me što Vi imate reći...
Želim Vam ugodan dan!
P.S. Post je pisan iz moje perspektive i uzima u obzir prirodu musko-zenskih odnosa. To nuzno ne znaci da se ovakve uloge ne javljaju u istospolnim ljubavnim vezama.
Post je objavljen 23.03.2017. u 21:00 sati.