Dolazi polako ali sigurno proljeće, prvi prosvjedi su već u gradu. Stao sam kratko s razumijevanjem prema djelatnicima u kulturi koji traže koeficijente i kolektivni ugovor umjesto fleksibilnosti na radnom mjestu koju nude socijaldemokrati. Poznajem ih dosta, s nekima sam i radio, neki onda u školi još nisu ni htjeli biti u sindikatu, sad nose transparente. Nisam zlurad, pozdravljam i želim im sreće. Zanimljivo da je među prosvjednicima bio i pročelnik za kulturu Šarar iz Leta3 kojem se zviždalo, malo se crvenio al je ipak stoički izdržao, njegov frend mi je rekao kako se u stvari nudi veće plaće svima koji više nastupaju i rade, nasmijao sam se, jebeš pare, daj ugovor. Promijeni se vlast, a ti nemaš kolektivnog ugovora, ha, pušiona, no eto neke skupine nešto i kuže usprkos retorici svih preovlađujućih medija i portala.
U Lidlu bavarski tjedan, malo smo se počastili bijelim kobasicama, konačno sam ih pripremio kako treba, one se zapravo ne smiju kuhati nego se u vreloj vodi drže desetak minuta, što se hrane tiče sve češće upotrebljavamo prepečeni špek s relativnom suvljim šniclama, odlično.