Marketing
TUŽIBABA: PSI, LJUDI, DJECA, PIJANI MLADI, PIJANI PENZIONERI - ŠTO NAPRAVITI?
ova slika je snimljena negdje u siječnju baš o ovome o čemu sad ovdje pišem:
Dakle ovako: prije 3 mjeseca smo doselili u novi kvart, u jednu zgradu u kojoj ima 5 pasa, u drugom ulazu cca 4 psa u trećem isto tako nešto, ne znam napamet. Prvo je piškila i kakala ispred zgrade, uredno pokupim sadržaj i odemo doma, ali poslije više nije htjela kakati ispred, već me vodi dalje negdje.
Otišle smo preko ceste uz rub nogometnog igrališta gdje postoji staza između ograde igrališta i zgrade, ali dakle: to je sve zakakano, nitko ne kupi izmet i ja tu više ne idem.
Moja Maša ne kaka tako da ja idem stazicom, a ona malo dublje ode na zemlju pa se pokaka, već ode još dublje gdje i ja moram za njom, dakle, morala bih ići preko tih ostavljenih psećih i ljudskih izmeta, gaziti to, da bih pokupila njeno, ali i ona onda gazi po tome i opet smo na ničemu.
E, sad dolazi jedno pitanje:
Između ovih zgrada postoji jedan park, na jednoj strani je izgrađeno dječje igralište sa spravama, mekanom podlogom, tu su klupice, košare za smeće, vidim ljudi se šeću sa psima koji kakaju i piške i to idu i tamo oko mjesta gdje su djeca na tim spravama, nitko ništa!, neki pokupe drekec, neki kao tipkaju na mobitel i samo prođu, drekec ostane i nikom ništa!
I sad tu dolazimo mi na scenu: idem uz rub gdje je zgrada i grmlje, Maša se tu popiški, pokaka se, pokupim izmet i bacim u košaru.
I sad, kako smo novi, naravno – dobivamo sa prozora upute: „ovo je dječje igralište, tu se djeca igraju, tu ne idu psi“, a istovremeno vidim neku susjedu sa psom, uredno šeće, druga stoji, pas se igra sa djecom na tom prostoru gdje su sprave za igranje, treća mama je dovela i dijete i psa!!!
I jutros me zaustavi jedna gospođa: „dobro jutro, ja sam sa ulaza br. 5 vidim vas kako dolazite tamo gdje se djeca igraju sa psom, po zimi ste i stazicu napravili (dokaz, da samo idemo na jedno mjesto kakati i piškiti!), zamislite kako će to biti po ljeti i kako smrdi kad se pas popiša“
Isuse! Kažem ja: „Gospođo, jeste to rekli i drugima?“ i pokažem vrećicu za izmet koju sam držala u ruci, ona će „vidim ja da vi lijepo sve uredno pokupite“ i opet pitam „jeste li to rekli i drugima“, a ona: „jesam, ali ništa!“
I onda krene slušanje, moj razgovor sa njom, da bi se ispostavilo kako joj smetaju i bicikli koji ulaze u haustor, jer ostavljaju tragove i uglavnom, pojadala se da je živjela u kući, da joj nedostaje dvorište, da je ona tu cca 30-tak godina, da joj je lođa važna, ali što joj ja tu mogu???
Nisam jedina koja hoda tim parkom, nisam jedina koja dovodi tamo pse, ona je čak zvala i Zrinjevac radi toga, rekli su da tu ne mogu ništa, da ljudi maknu te znakove zabrane za pse itd. itd.
Kad sam joj rekla koliko noću ljudi dovodi pse baš tamo gdje se djeca igraju i kako psi kakaju i kako ti isti ljudi ne kupe iza svog psa ništa, malo je snizila ton, na kraju mi je rekla da se žuri u grad itd. itd. itd.
Što napraviti sa takvima koji samo vide tebe i tvog psa, a druge ne vide????
nitko ne vidi pijane penzionere koji se deru i piju pive, nitko ne vidi mlade vandale koji razbijaju po noći iza sebe ostavljajući razbijene boce, prevrnute košare, ali kad si nova u naselju - svi vide samo tebe i tvog psa!
inače, Mašu ne puštam sa lajne iz poznatih razloga, ali nisam više pametna što napraviti, kome ugoditi, jer su mi 2 žene rekle "da zakaj ne pustim Mašu, ona je borderica, ona mora juriti", a znam da tu ima djece, staraca, ljudi koji se boje pasa, ali i da se tu šeću komunalni redari koji samo čekaju da opale kaznu, Maša inače sve živo "ovčari" (tjera u stado sve što vidi: bicikle, aute, ljude, buseve-sve!), dresirala sam je i uz pomoć službenog dresera, ali kaže on, da je teško ovčarskom psu izbaciti "ovčarenje" iz glave, može se samo kontrolirati pa to i radimo.
inače, ovaj tekst sam stavila i u 2 pseće grupe na Fejsu i baš me zanimaju odgovori (ovdje im se ni ne nadam iz poznatih zabrana dolaska na moj blog, ali neka tekst stoji i ovdje)
Post je objavljen 22.03.2017. u 12:37 sati.