Nemoj mislit da sam dobro. Jer nisam. Svaki put kad pomislim na tebe nisam dobro. Zato se trudim ne misliti. Potiskivam sve tvoje duboko ispod kože i trudim se živjeti jer moram. Jer ništa osim života više nema smisla.
Evo već mjesecima ne plačem zbog tebe. Jer se trudim. Jer se borim svim sredstvima i silama protiv misli o tebi. Protiv uspomena. Protic sjećanja. Jer bih inače izgubila razum. Skroz.
Nisam te preboljela i nikad neću. Još uvijek bih cijeli svijet mjenjala za tebe. Još uvijek si srcu najmilije i najbolnije. Još uvijek mi nedostaješ do kosti.
Nekako ide dan za danom. Teški su prošli, najteži tek dolaze. Ja i moja samokontrola idemo ruku pod ruku. Do kad ćemo ne znam.
Ali još te volim. Kao i prije. I više. Svim srcem. Svom dušom.
I dalje ništa i nikog nemam. Jer sve što imam mjenjala bih. Za život s tobom.
Ubio si sve u meni, ali evo životarim. Ne liječi vrijeme rane. Ne. Vrijeme ih povremeno otvara. Nove ljubavi liječe rane. A ja je nemam. I nisam sigurna da ću je ikada imati.
Moje rane su još žive i bole me. Samo ne plačem. Jer nemam kome. Jer nemam zašto. Jer nisi vrijedan.
Nemoj ti misliti da sam ja dobro. Jer nisam.
I nemoj da te to brine. To više nema nikakve veze s tobom...
Post je objavljen 21.03.2017. u 11:26 sati.