Imati pa onda nemati koji put zna bit neprocjenjivo.
Oslobođenje navezanosti na to izgubljeno i jest bit života.
Ponekad je teško ma ne samo ponekad, uvijek je teško izgubiti, ali je cijena koja iz toga proizlazi daleko ljepša.
Nije li uvijek tako?
Ne čini li nam se teško prihvatiti nove životne stvari, odbaciti rutinu, rituale..???
Samo onaj tko se usudi i ima hrabrosti iskoračiti može znati o čemu pricam.
O tom neopisivom osjećaju.
Pogled u Nebo i ja, sve je rečeno, dovoljan je samo osmijeh i jedno veliko HVALA!!!
A
Post je objavljen 20.03.2017. u 15:46 sati.