Marketing
Nedjeljni ručak u "Porkys" (never more)
Sva sreća da se jučer dobro doručkovalo. Drugarica je nakratko ustala informirati se što predlažem za nedjelju, ja sam odgovorio da smo se Jin i ja usuglasili za Trst, ona se vratila u krevet, ja sam išao rezati za doručak. Ipak smo još prije podne krenuli, prijedlog je bio da za ručak isprobamo "Porkys" koji je na fejsu preporučio moj bivši učenik, no ja sam imao neki čudan osjećaj i predložio sam ipak "Burju", da još taj dan igramo na sigurno. Nismo bili sigurni gdje se "Porkys" nalazi pa smo ipak skrenuli ka restaurantu Titovih obožavatelja, no tamo je baš sve, kao nikad, bilo dupke puno, otvorene i sve rezervne prostorije. Produžili smo, "Porkys" nije bilo teško naći, u Krvavom Potoku neposredno prije granice.
Unutra iako solidno popunjeno, našlo se mjesta, pozitiva dosta pasa, negativa svugdje teve ekrani, smiješni bicikli na stropovima i sve puno zastava. Posluga loša, unutra kaos, izgubili na čekanje oko sat vremena, no u međuvremenu ogladnili, pa se nismo digli i demonstrativno otišli. Za razliku od "Burje" gosti bezlični, nemam što za fotkati za prekratiti vrijeme, iritirajući amerikanizirani lokal. Porcije velike i ne preskupe, pizza odlična za 6 eura, al sve skupa prelano, jeftin seljački trik kako bi se više pilo. Nikad više.
Malo je dojam popravio kafić u sklopu objekta u stilu Divljeg Zapada, potjernicu za Docka Hollidaya nisam snimio, jer je za tim stolom sjedilo veselo društvo čiji bi se staford rado pohrvao s mojim Jinom koji nadobudan ne bi odbio obračun, tako su stradavali i Docovi protivnici.
Post je objavljen 20.03.2017. u 07:56 sati.