Očekujem. Bliži se vrijeme uobičajenog susreta, prijateljskog druženja i razgovora. Posta-jem nestrpljiv gledajući stazu-puteljak prilaska.
Toliko toga imam za reči, pitati, govoriti, izmijeniti mišljenja. Mnogo toga je još od posljednjeg susreta ostalo nedorečeno, a vrijeme prolazi, žuri se i juri, a moja ruka za pisanje je sve nesigurnija, a glava sve zaboravnija. Sasvim svježa su mladenačka sjećanja, a sve zaborav-nija aktualna događanja . .
Zato su mi moji prijateljski susreti sve potrebniji, kao smijeh u radosnim trenutcima—
Eto, vidim razredne prjatelje s loptom na igralištu,..Zatim. Vručina je, ... Kupalište. Gle ONA upravo izlazi iz kabine - djevojačka. mladenačka čarobnica- stoji na vratima, ogledava se. Nije li što zaboravila. Oklijeva , a voda ispod njenih nogu primamljiva i istodobno odbojna ze-lenkasta tamna dubina .. .
Vidim njen liik kako nestaje iza šumskog grmlja, pa . . . iza prozora autobusa koji odlazi . . . Odlazi u 'nikuda' u nepoznato, u zago-netku znatiželje,
Ta, o svermu ćemo,eto, naskoro popričati, a još najviše o svemu izvan 'svega' i iznad 'svega'. O ispunjenju znatiželje : kako bi bilo da je bilo, a pogotovo kako će biti kad dođe vrijeme da bude !
Tada pijateljski stisak ruke. Zagledanjem kroz pogled u dubinu stvarnosti – nestvarnosti, tamo negdje na kraj vidokruga i još dalje. . To će biti moj susret uz tisuću želja za proniknuti u srž stvari . . Snatreći gledati kaleidoskopsko bogatstvo predodžbi, mašte, sanja bez sna, te na kraju biti - bivati u tišini bezzvučne harmonije s v i h o r g u l j a svemira. – U bogatstvu emo-tivnih radosti, radosti postojanja , te sveopćem skladu i smiraju ; u ponovnom susretu svih prija-telja, okružen s v i m a , bez stiska ruku, viđenja i čuvenja u potpunosti zajedništva i punoći je-dinstva l j u b a v i .....
Domoljubac - Zvonimir Tomac, iz zbirke 'Snježni cvjjetići pahuljice intime'
Post je objavljen 19.03.2017. u 14:40 sati.