Marketing
Bijes starog pedagoga
Ogolili nam park, i Jin i ja smo zbunjeni, sad smo na našoj klupi izloženi pogledima vozača koji čekaju na semaforu. Ništa, pretrpit ćemo i to (zanimljiva je nekoordiniranost komunalnih službi, smeće što je bilo skriveno u rastinju sad otkriveno vrišti), nije to tema ovog posta.
Čitam knjigu američkog starog pedagoga Johna Taylora Gattoa "Oružje za masovno poučavanje", John je tri desetljeća poput mene radio u obrazovanju, dobro razumije tematiku, žestoki je kritičar suvremenog obrazovnog sustava i uglavnom je u pravu. Mene kao čitatelja ipak iritiraju njegov bijes i nezadovoljstvo, koji izbijaju iz inače preciznih rečenica i dijagnoza, očito uvjerenje da je svim impotentnim obrazovnim guzonjama zapaprio i da je hrabar borac s stavom. Hrabrost mu priznajem, on je ipak navodno svojevoljno dao otkaz nakon tolikog staža, knjiga mu je uostalom hit i vjerojatno od tog može živiti, kao i gostujućih predavanja.
Taylor ima itekakvih slabosti, nije ni u kom slučaju ni najpametniji ni radikalniji pedagog u povijesti, po mom mišljenju nitko se obrazovnom filozofijom nije ni približio veličini duha Neilla i Summerhilla, a npr. izvjesni Illich je toliko radikalan da ga ni ja ne razumijem. Najveća greška bijesnog starog čovjeka, koji misli da je otkrio jednostavne obrazovne istine kojima prkosi svima, je što misli da bi jako važno i bitno bilo popraviti kurikulum i da bi automatski stvari krenule nabolje.
Malo bi pomoglo, ali svjedočim kao član inicijativnih grupa za otvaranje slobodne škole desetljećima, neprijatelji odgoja i obrazovanja su pobjedili, kontrolne inspekcije uništavaju posebna žarišta otpora, treba spasavati što se može, a to prkoseći civilizaciji jednoobrazovnih testova čine, unutar sustava, pedagozi po pozivu, kakvih će uvijek biti. Grupe za slobodnu školu postaju oaze profesora vegana i drugih raznih alternativaca, svijet se promijenio, težište idejnih borbi je prebačeno na nebitno.
Najbolja škola u Njemačkoj je prije par desetljeća, kako sam čuo, bila slobodna škola u okolici Hamburga koju je osnovala i djelatnike regrutirala i plaćala poznata hit pjevačica Nena, da li je još tako ne pratim i nisam siguran, njena djeca su dobila dobro obrazovanje i odrasla, u međuvremenu su inspekcijske službe po cijeloj Europi ojačale, nisam siguran da je pjevačica toliki mazohist i humanist da se za školu bori do kraja.
Zavidim Bukowskom i Ujeviću, dosljedno su bez psovke podnosili ovaj život i htio bih biti što bliži njima, a manje Tayloru i sličnima koji urlaju zbog nepravde jer:
"Pati bez suze, živi bez psovke
i budi tiho nesretan
tašte su suze, a jadikovke
ublažit neće gorak san"...(T.U.)
Post je objavljen 19.03.2017. u 10:45 sati.