Marketing
Kako sam, dođavola, uopšte stigao ovdje?
Istini za volju, Zagreb sam oduvijek smatrao ubitačno dosadnim i sterilnim mjestom. Ili, s druge strane, barem najboljim od svih gradova za popiti kafu sa mlijekom, jer mi je vrhunac afilijacije sa njim, za vrijeme rijetkih boravaka, bio osjećaj da sjedim u nekom dobro uređenom kafiću, čiji gazda preferira gotiku i secesiju.
Ljudi neduhoviti, a kada slučajno i jesu, onda to manifestuju na tako pretenciozno ciničan način da ih odmah poželite prebiti. Ali kako to već biva kada ste namćor, još gore, srpski namćor, a ponajgore, srpski namćor iz Sarajeva. Okolnosti vam se poslože upravo tako da vam se ponajbolji uslovi za život stvore upravo na jednom takvom mjestu. I vi ga počnete zaista upoznavati. Dakle, biće ovo blog o raznim predrasudama i njihovim istinskim ili lažnim korijenima.
Za Zagrepčane interesatan zbir "opaski" sa strane, a za ostatak južnijih zemalja, redovni insajderski izvještaj "behind enemy lines". Da ne bude da sam prekritičan, evo jedne dobre stvari koju sam već uočio. Naime, u mom naselju postoji tržni centar iz lanca Lidl u kojem je alkohol jeftiniji nego u bilo kojoj prodavnici u Sarajevu, Banjaluci ili Beogradu. A i piletina i svinjetina i svašta što volim na svojoj tavi ili u rerni. Dakle, ko kaže da u Zagrebu ne može biti zabavno? Ja? Dajem si šansu da utvrdim drugačije.
Post je objavljen 18.03.2017. u 23:34 sati.