Iz udobnih fotelja nagađamo jesmo li ikada živjeli
I jesmo li uopće voljeli
Sve smo nadvladali i daleko dogurali
Ali ne znamo voljeti
S uglavnom veselih ulica, odlutali smo u godine
Iznjedrili još jednu jesen
Pa rutinski otvaramo šampanjac
Vješto i sa smiješkom
Kao blijede smo uspomene bez pjesme
Pjesma i mašta nisu u modi
Ali, kad zapjeva ta naša ljubav, šarena i obećana
Kad zasja kao raskošna zora
Kad ushit ozari dan
Prestati će java i početi naš san
I biti ćemo rijetki gosti hotela na sedmome nebu
U pansionu strasti i radosti…
https://hr.wikipedia.org/wiki/Valerijan_Antun_Agi%C4%87
Post je objavljen 18.03.2017. u 22:17 sati.