htio bih ti reći
da sam pokraj puta stao
čekajući na tebe
i da nigdje nisam mak'o
nego sam se pitao
nije li ona figura
što se duž puta ljulja
tako lijepa moja sjena
prepoznatljiv hod
i poznato mi lice
moga dragog prijatelja
toliko je ljeta prošlo
u našim istraživanjima svijeta
da bi ovaj život
bio dovoljan dokaz
da sačinjen je kolaž
od suza i papira
kojeg možda
neko dijete kuša
gradeći brodove
što su kao kapa pitura
i tako dovrših ovaj pos’o
i sada mi je stati
na tom putu uskom
čekajući sjenu svoju
ne bi li postavila
kamene međaše
prema kojima su putanje
nebeskih tijela
zvijezda i planeta
krivulje na dijagramima
života bez smijeha