Mogu samo reći da mi je iznimno drago da je svijetlo dana napokon ugledao novi studijski uradak jednostavnog naslova „Zgubidan“ koji stvarno odiše novitetima, ugodnim zvukom, kvalitetom i nekom elegancijom koju rijetki bandovi zadrže kroz godine postojanja.
Za početak, predstavljanje... Za one koji ne znaju, Drugi Način je zagrebački band koji postoji još od davne 1974. godine i koji je u svojoj karijeri (računajući ovogodišnji studijski album) izdao samo četiri studijska albuma i nekoliko kompilacija, no opet ostavio bitan i neizbrisiv trag na područjima bivše države. Dan danas se njihov prvijenac, istoimeni „Drugi Način“ smatra remek-djelom glazbenog izričaja koji je mogao parirati i svjetskim albumima i bandovima svjetske slave. Iako se band svako malo razilazio i ponovno sastajao, vojni rokovi i ostale tegobe nisu zaustavile rad članova banda ili rad na drugim projektima. Neki od njih koji se mogu navesti su Nepočin, Žuta Minuta i Oko, sve bandovi koji se mogu otkriti i koje svakako preporučam jer imaju „ono nešto“. Nažalost, svi ti projekti bili su kratkog vijeka i nisu ostavili preveliki dojam niti utisak na ljude kao Drugi Način, no stvarala se glazba i ako vam se da istraživati, istražujte. Iako tako, Drugi Način kroz tu turbulentnu povijest ostaje zapamćen i ostaje slušan, obožavan i praćen generacijama, njihovi hitovi se mogu čuti bilo kada iako neki neće niti znati da su to oni no to nije bitno. Postoje, i tu su. I imaju tu čarobnu flautu koja čovjeka doista ponese, pokrene i usavrši trenutak u kojem se nađe. Band je prošlo mnogo glazbenika i izmjene postave su bile redovite, no sve je to ostavilo nekog traga i neki dio koji i danas daje čar slušanju tih pjesama.
No o povijesti banda vam može reći bilo tko tko je pratio band, ili Wikipedia. Pa si vi odaberite, no „Zgubidan“ je nešto novo i nešto što tek treba otkriti. Nešto što čak i ja još moram otkriti da dobijem još neku dubinu i ugođaj. No neće biti problem jer album preslušavam već pet put dok ovo pišem i već upijeno gradivo pjevušim i mumljam dok probam dočarati svoje dojmove. To rekavši, spomenut ću da nam album donosi jedanaest pjesama od kojih je jedan od pjesama obrada instrumentalne skladbe nizozemskog rock sastava Focus pod imenom „House Of The King“ koja je jednostavno prekrasna, nemam druge riječi. Tako bih ja opisao i njihovo cjelokupno stvaranje no moram eto napisati još par stotina riječi pa se strpite do zaključka. Uz to, pjesma koja dijeli ime s albumom nam donosi i jednu, točnije dvije glazbene suradnje sa iznimno kvalitetnim i cijenjenim gitaristom koji se krije iza imena Neno Kos (znat ćete ga po radu u nikada prežaljenom bandu Crno Perje) i jednom od poznatijih dama i umjetnica hrvatske glazbene scene, Zdenkom Kovačiček. Za pjesmu koja će zaključiti album je odabrana pjesma „Prođe ovaj dan“, točnije njena koncertna izvedba koja donosi ugođaj i atmosferu za vrijeme jednog od najvećih hitova ovog banda. Svakako preporučen album za sve ljubitelje dobre glazbe, za mlade koji otkrivaju nešto „novo“ i za staru gardu koja se zaželjela bandova koji su ih pratili kroz njihovo odrastanje i koji će odmah poželjeti otvoriti svoje ormariće, izvaditi gramofon i zavrtjeti neku od gramofonskih ploča. Jedina zamjerka koju mogu navesti u cijeloj ovoj priči je da će mi uvijek nedostajati Ismet Kurtović i njegov doprinos ovom bandu. Ta druga čarobna flauta i zvuk gitare te njegove Gillanovske visine glasa na koje sam se naježio kada sam prvi put čuo „Na mom dlanu“ i kada sam znao da ću slušati ovaj band. Branko Požgajec i on su stvarno činili pjesme čudesnima i čarobnima svojim glasovima, jer eto, ta riječ „čarobno“ će se valjda mnogo puta naći kada se opisuje ovaj band i nadam se da me nećete zbog toga kuditi i kritizirati. Naravno, važno je spomenuti i sve ostale glazbenike i njihov doprinos što već i jesam i čiji je doprinos također nezaobilazan. Ovo je bila samo jedna više personalizirana stvar za reći. I da, gore navedena „Na mom dlanu“. I danas se na istu naježim kao i prvi put, ma koliko god je puta slušao i koliko god godine prolazile
Tako da bez daljnjeg razmišljanja i pregovaranja navratite na najbliži nastup ovog banda ili čak otputujte malo dalje i dajte si truda jer je sigurno da nećete požaliti, jer je ovo band koji i danas glasi za jedan od krunskih dragulja rock povijesti ovih područja. Kao zaključak vam mogu poručiti da u slučaju emocija, lijepih osjećaja, čarobnih doživljaja trenutka i ugode ne kontaktirate svog liječniku ili ljekarniku, već da svijet samo promatrate na Drugi Način...
Inače grupa je ovaj album posvetila svom nekadašnjem članu gitaristi Božidaru Senčaru koji je preminui 2011 godine.
Popis Pjesama:
01. Jedro za oluju 4:17
02. Ljubav je od porculana 4:13
03. Zgubidan 5:19
04. Htio bih vratiti 5:44
05. Odlazak 4:12
06. Ispod duge 4:28
07. Opomena 3:52
08. House Of The King (Kraljeva kuća) 2:42
09. Svijet iluzije 4:29
10. Trebao sam, ali nisam 4:13
11. Prođe ovaj dan (live) 5:10
PREUZMI
Post je objavljen 18.03.2017. u 13:42 sati.