Skriven pod noktom čitaš,
pisma što slova im gmižu
šutke leglo retorikom pitaš,
crne sjene poslane da ližu.
Slatka magla i dlan o dlan,
park brojeva okom splava
broji li tek ili propušta dan,
usidrena noć mirno spava.
Pokriven jutrom oluju čeka
sivog oblaka umivenog lica
da ode bez odraza kao jeka
uz povrat glasa žednih klica.
Bijeli ples lako skida odijelo,
bez obzira na dubine zraka
pita te da li ikad bilo je bijelo,
staklenih očiju boji se mraka.
Post je objavljen 17.03.2017. u 21:53 sati.