Voljela sam te.
Cijeli život okrenula ka tebi. Plakala sam kad sam te ostavljala na trenutak i uvijek ti se radosna vraćala.
Gledam te na povratku, izvirujem kad ću te vidjeti. Zastanem i divim ti se. Ti si nešto najbolje i najljepše što poznam.
Kad smo se upoznali nisu me mogli odvojiti od tebe. Sa nepune dvije godine otkrila sam da ne umijem živjeti bez tebe. Derala sam se da neću kući i trčala ti u zagrljaj. Bilo ti je smiješno, pa si me srušio, a ja sam tapšala i vikala još .. još ...
Volim osjećaj kad se zagnjurim u tebe, kad mi dotakneš svaki djelić tijela, miluješ nježno, ili kad se borim s tobom do zadnjeg daha bojeći se što će se dogoditi ako izgubim snagu.
Ne volim plavu boja, ona pripada samo nebu i tebi, nitko je ne smije drugi uzeti.
Neki put se naljutiš bez razloga, neki put s razlogom i tad je tvoja snaga ogromna.
Kad ne držim dijetu, volim dobro pojesti, a ti imaš specijalitete koje nitko drugi nema. Pomislim da me ništa više ne može iznenaditi od tebe, i pojavi se nešto novo.
Volim sanjariti uz tebe, zamišljati da putujem daleko, daleko.
Tvoja glazba je nešto naročito, uspavljuje i budi, veseli i rastuži.
Uvijek si isti, a drugačiji.
Nisi baš dobrica, uzeo si mi zauvijek moju ljubav. Jednostavno dok ti se smiješio, i radovao ti se, zagrlio si ga i zauvijek odvojio od mene. Kako sam te tada mrzila, ti nakomršteno čudovište, ubojico. Poslije je bol postala manja, naviknula sam se na nju, ali nikad te više nisam gledala kao dobroćudnog prijatelja. Sad sam oprezna prema tebi, u stilu hvali more drž se kraja.
Što bi ova planeta bila bez tebe ??
Samo mrtva suha zemlja, bez života ...
Volim te morence moje drago, volim te i kad si i daleko i kad mi je teško, i kad mislim da te nikad neću više vidjeti. Volim te.
Ti si ljubav u srcima mnogih, ljubav koja ne nestaje ma gdje bili ...
Post je objavljen 17.03.2017. u 07:40 sati.