Tužba zbog zločina počinjenih u vrijeme NDH ili kako 3,5 milijarde lako promijene pogled na svijet...
Tužba kojom se pred sudom u Chicagu traži naknada štete zbog zločina počinjenih za vrijeme NDH opravdano je uzburkala duhove u Hrvatskoj. Kako zbog iznosa koji se od Republike Hrvatske traži, tako i zbog arogancije vlasti kojoj su odjednom antifašizam i ZAVNOH dobro došli kao štit od ovakvih, po mojem sud neosnovanih, zahtjeva.
Imajući navedeno u vidu, u ovom ću tekstu pokušati objasniti zbog čega smatram da je ovakav zahtjev neosnovan, ali isto tako i zbog čega je stav vladajućih, pogotovo Stierovog Ministarstva vanjskih i europskih poslova dvoličan i pokazuje kontinuitet HDZ-ove politike koja je za unutarnje potrebe uvijek radikalno nacionalistička, a za vanjske umiveno umjerena. Naime, Ministarstvo vanjskih poslova je u pravu kada kaže da Hrvatska ne može odgovarati za radnje NDH-a jer nije njen slijednik, ali u svojem odgovoru ipak propušta do kraja obrazložiti zbog čega je to tako.
Kao prvo, Republika Hrvatska je suverena država i kao takva po međunarodnom pravu, ali i po američkom nacionalnom pravu, uživa imunitet od sudskih postupaka kakav je ovaj koji je protiv nje pokrenut pred sudom u Chicagu. Dakle, tužitelji su predmetni zahtjev trebali podnijeti pred isključivo nadležnim sudom, a to je onaj u Republici Hrvatskoj, zbog čega ne postoje procesne pretpostavke za vođenje postupaka u SAD-u.
U tom kontekstu posebno je zanimljiva odluka Međunarodnog suda pravde u slučaju Njemačke protiv Italije (Odluka ICJ-a u predmetu Njemačke v Italije) kojom je utvrđeno da Njemačka uživa imunitet pred talijanskim pravosuđem, upravo u predmetima koji su se odnosili na naknadu zbog zločina počinjenih tijekom II. svjetskog rata i da su odluke kojima taj imunitet nije poštovan protivne međunarodnom pravu. Također, potrebno je vidjeti i zakon kojim je u Sjedinjenim Državama uređeno pitanje imuniteta stranih država pred pravosuđem (FSIA).
Kao drugo, pitanje suvereniteta i statusa NDH već je bilo predmetom rasprava pred sudom.
Tijekom Nirnberških procesa, u odluci u predmetu protiv W. Lista i ostalih (tzv. Talačko suđenje) Vojni sud SAD-a utvrdio je da NDH nije bila suverena država već da se radilo o kvislinškoj tvorevini i njemačkoj satelitskoj državi koja je nastala okupacijom jugoslavenskog teritorija, dakle okupacijom teritorija suverene i međunarodno priznate države, koja je stvorena voljom okupatora. Ovakav stav posljedica je prethodne odluke Međunarodnog vojnog suda, koji je utvrdio da je njemačka invazija, a potom i okupacija Jugoslavije imala za cilj njeno uništenje, koje je dijelom bilo ostvareno upravo putem osnivanja NDH na dijelu teritorija tadašnje Jugoslavije. Stoga, NDH nije egzistirala kao ništa više od umjetne tvorevine koja je okupatorima olakšavala način upravljanja teritorijem pod njihovim nadzorom te su okupatori i odgovorni za sve radnje koje je ona počinila. Čitava odluka može se pronaći ovdje, a relevantne dijelovi glede položaja NDH se nalaze na str. 51 i 52 (1302 i 1303): Odluka vojnog suda u VII. postupku protiv Lista i ostalih
U kratko, iako se iz Ministarstva pozivaju samo na izvorišne osnove Ustava, činjenica je da razlozi za pobijanje zahtjeva za naknadu upućenog Republici Hrvatskoj počivaju na načelima međunarodnog prava o imunitetu suverenih država, ali i odlukama Vojnog suda tijekom Nirnberških procesa u kojima je zauzet stav da je Hrvatska tijekom II. svjetskog rata bila okupirana, a da je odgovornost za nedjela na okupatoru.
I kao treće, da, Ustavom Republike Hrvatske jasno je utvrđeno da se hrvatsko pravo na državnu suverenost očitovalo u uspostavi temelja državne suverenosti u razdoblju drugoga svjetskog rata, izraženoj nasuprot proglašenju Nezavisne Države Hrvatske u odlukama Zemaljskoga antifašističkog vijeća narodnog oslobođenja Hrvatske. Što znači da je današnja Hrvatska slijednik one narodne volje koja se oduprla okupaciji i zlu koje je ta okupacija donijela tijekom II. svjetskog rata.
Međutim, takvo pozivanje ministra i Ministarstva ostavlja, barem meni, vrlo gorak okus u ustima. I to iz jednostavnog razloga: koliko je moralno danas, kada ti to politički odgovara i paše, pozivati se na ZAVNOH, kada si još jučer sudjelovao u osnivanju povjerenstva koje bi trebalo zabraniti simbole pod kojima je taj isti ZAVNOH donosio svoje odluke?