Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/putukinu

Marketing

grad Liuzhou, park Liuhou

U srcu parka
malo je prigušena gradska vreva i buka.
No ipak, iako nije tiho,
preko vode jezera,
čuje se melodija na češlju
nevidljivog svirača............







......................................................................................................................



Kinezi su maheri u imitiranju originala,
ponekad sami sebe imitiraju...
ili prirodu.
Na slici ispod može se vidjeti umjetno kamenje koje obrubljuje park.....
Navodno uz starinska sela na sjeveru Kine,
postoje i potpuno jednake replike istih,
pa kad si turist
(a jer ništa nije na engleskom...)
nemaš pojma jesi li u pravom selu,
originalno starom,
ili si u potpuno novokomponovanom......
Tako smo nailazili u prirodi na umjetno dorađene djelove,
betonske panjeve koje izgledaju ko pravi,
dok pažljivo ne gledaš, i slično....
Nema veze,
bilje je bilo živo, park prekrasan!



Ulaz u park

Ljudi hrane zlatne (crvene) ribice




ljudi su svugdje isti :D









Plakat o parku, može se otvoriti



Na svakom koraku, ljudi se igraju



























Za kraj ovog hiper-posta - video.
Kvaliteta mu nije nešto,
frendica i ja ulijećemo s komentarima :D (zanemarite to)
glazba koja trešti čula se taj moment u parku,
sa svakog ugla sviralo je nešto drugo....




Park je ogroman i krasan,
bio je to skoro prvi susret s prirodom nakon jedno desetak dana Kine.
Kad smo izašle iz parka, na nekom njegovom drugom kraju-
izgubile smo se.....

Poslije smo se našle.
:)
ne samo da nitko na cesti ne zna engleski,
nego ni policajac nije znao na latinici pročitati
ime zgrade koja je bila meeting point za ići dalje....
U stvari, nitko nije kužio to što je na latinici pisalo.
Juhu!!
Trčale smo uokolo ko muhe bez glave,
dok nismo prepoznale cestu
i smjer u kojem moramo ići.
....















Post je objavljen 13.03.2017. u 22:07 sati.