Drago mi je na cesti sresti bivše kolege bauštelce sa kojima sam radio u bivšim firmama, a kojima sam, prstom sudbine, bio šef. Biti šef na baušteli znači biti govno od čojka... jer... koji bauštelac voli šefa?
Na samom početku, kao šefu, svi ti jebu majku... a prvo i osnovno... jebavanje majke prestaje kad se sa radnicima napiješ (tako je u bauštelskoj struci). Ja sam se u svojoj 16godišnjoj bauštelskoj karijeri... sa svim radnicima napio. Kad se sa radnicima, tijekom jedne tekuće godine, zašiješ više puta, ti više nisi šef... oni vele "Ti si naš!"... i jesi... njihov si... znaš njihove životne probleme a i oni tvoje... jer pričaš sa ljudima, tješiš ih, oni tebe... bilo na šanku... bilo dok jedeš parizer... bilo dok je betonaža... pričaš sa ljudima... ako je On prljav... ti si prljaviji... ako fali jedan na mješalici, uskočiš ka šef i daš ruku... pomogneš u poslu... i više nisi njihov... ti si ONI... a kad si ONI... ti si šef kojeg će poštivati.
To mladi inženjeri ne kuže... pa radnicima pristupaju s visoka... misle ako su im šefovi da su Bogom dani... da su netko i nešto... a zapravo... go su kurac jer ne znaju POSAO. Oni misle da nešto znaju a zapravo ne znaju ništa jer posao se uči od radnika a ne na fakultetu... na fakultetu samo stječeš papir zvan diploma.
I tako... naletim na Zoksa... regulira promet na cesti koju kopaju... stanem autom sa strane... izgrlimo se... ispriča mi kako je stuko auto... našao novu curu. Naiđem na Sikija kamiondžiju, koji odmah mahnu rukom "Zamnom!"... pa ja za njim u birtiji na kavu (majkemi pili smo kavu). Pa vidjeh bageristu iz Senja... kopa nešto kraj ceste... stanem autom... reko "Jebo te onaj ko ti bager dade!"... on dignu glavu pa veli "Gdje si sunce ti jebem!?"
I tako... ima toga godina... udaramo mi trasu za novu cestu... kopaju bageri... zovu me "Šefe evo nekvih kabela!"... i ustanovim da se radi o starim kablovima koji nisu u funkciji... izvadimo 16 metara tog kabela... a u njemu 150 kila bakra 1. klase... i dam dva radnika da izvade bakar iz kabela... strpam u opelijandera 150 kila bakra... odem u Metis... dobijem 5 250 kuna... vratim se nazad... dam ovoj dvojici, svakom po 300 kuna... a za ostatak... odem... kupim odojka od 24 kile... pive, vina i mineralne... kiselih krastavaca... kapule... ispečemo odojka... zašijemo se ko mine... u ponedjeljak svi dođemo na posao... a nakon posla pitam ih "Oće ko na pivu, ostalo je još 600 kuna?"... i mi se zašišmo te davne 2 000 i neke...
Post je objavljen 10.03.2017. u 23:23 sati.