Teorija književnosti u posljednje se vrijeme udaljila od književnoga teksta i gotovo prestala postavljati temeljno pitanje: što znači čitati? Ali to nije razlog da se u praksi i u životu prestanemo pitati zašto čitamo i što nam čitanje daje. Za knjigom posežemo radi estetskog užitka ili prikupljanja znanja, iz znatiželje, da ubijemo dosadu ili iz puke ljubavi za čitanjem. Odnos teksta i čitatelja kompleksan je, nepredvidiv, ali i dvosmjeran – različitim tekstovima odazivamo se na najrazličitije načine.
Književni tekstovi često nam omogućuju bolje razumijevanje svijeta i nas samih, preživljavanje ili barem lakše podnošenje teških životnih situacija. Zavirivanjem u tuđe živote i uživljavanjem u tuđe sudbine spoznajemo da je naše poimanje svijeta tek jedno od mogućih. Čini li nas to tolerantnijima? Može li čitanje razvijati kritičko mišljenje i empatiju, poticati nas na solidarnost i pobuđivati nešto dobro u nama?
Možemo li dakle čitanjem književnih djela postati bolji ljudi, ljudi koji žele mijenjati svijet? Može li nam književnost u vremenu sekularizma ponuditi odgovore na neka konačna pitanja, za koje je ranije služila religija? Ili takvo shvaćanje književnosti oduzima njezinu samostalnost i estetsku funkciju?
O tim i drugim pitanjima razgovarat će Anera Ryznar i Marija Ott Franolić
13.03.2017. od 19 sati u KIC Zagreb (Preradovićeva 5).