Ono što mene razveseli u tmurne i promašene dane kakav je današnji je ta puknuta obojana mladež, sa stavom, jebe se meni što ti misliš o meni, ekipa koji ste vi uopće čimbenik u mom životu, il ona rumunjska pjesnikinja, fućka se meni za moje noge dlakave, il, što me gledaš, pa grad je prepun silikona. Svakim danom sve manje ljudi koji zbilja zaslužuju neko poštovanje, ako već ideš nekom logikom, većina našeg ljudstva je toliko ispranih mozgova da barem privremeno, nešto kao u doba izbijanja punka, društvene norme kao međumediokritetske dogovore treba staviti na ignore.
Nisam dobro pogledao, možda i nije zelena, nebitno, udariti u sivilo tamo gdje je najtanje!