Kakav naslov da stavim uvijek skrenem s teme pa eto ovaj put će biti malo drugačije...
Kiša je danas pljuštala dok sam vozila kući.Auto je plesao cestom po lokvama,brisači nisu mogli obrisati silnu vodu koja se sljevala po "šajbama",moja noga nije silazila sa gasa a došla sam kući ni ne znajući kako.!
Provela sam dva sata u razgovoru o mom životu i zaključila da ono što ja osjećam i doživljavam ne mora biti tako.Do zaključka me dovelo dvoje ljudi za koje sam smatrala da će samo mahnuti rukom i reći da nisam jedina ali razgovor je bio toliko tih a tako jak da još ne mogu doći do daha.
Gušenje nekim od unutarnjih nemira najgora je solucija života!
Reći glasno i jasno svima šta koga ide ma kako oni to primili i kako mi vratili, jer ovako više ne ide.Uvijek sam bila osoba puna razumjevanja,voljna pomoći u bilo kom smislu,uvijek nasmijana i puna tema za razgovor...
Sad sam omršavila 10 kg u dva mjeseca bez raznoraznih dijeta već su kile nestale uslijed psihičke rastrojenosti zbog toga što ovaj svijet misli da pojedinac sam ništa ne vrijedi pa ga tako i tretira.A taj isti pojedinac tj.ja vrijedim samim time što sam majka,kćer,sestra ,unuka,prijatelj a tek poslije dolazi ono da sam radnik kojeg cijene kolege te da me ljudi koje svakodnevno srećem pozdravljaju sa osmjehom na ulici .
Većina od njih znalo je da imam veliki problem i svi su ponudili pomoć ali nitko nije mjerodavan za to pa je sve ostalo na lijepim riječima i utješnom zagrljaju.A ja sam čekala čudo...Čudo koje bi me oslobodilo okova koji su me vukli na dno...
I dalje mi nije jasno kako je to dvoje ljudi uspjelo u tako malo vremena doći do moje duboko spremljene i debelo zaključane patnje,pustili je van i još k tome ponuditi mi rješenje i umiriti me tj,uvjeriti me da rješenje ipak postoji.Majstorska posla ,ljudi očito znaju svoj posao....
Bilo kako bilo, shvaćanjem da od života još uvijek nešto ima,moj elan je porastao i sad negdje u nekom malom kutku moje napaćene osobnosti počinje gorjeti neki plamičak,koji će kasnije prerasti u pravi plamen života!
Oprostite mi ako sam ovim postom opet uplela Vas u vrtlog suosjećanja ali morala sam se izjasniti no moram i reći da mi je dosta pogleda suosjećajnosti i žaljenja.Želim bolje i tako će biti....
Post je objavljen 06.03.2017. u 12:16 sati.