Boris Dežulović: Ne srljajte kao guske u magli!
"Jugoslaviju, naime – neće vam to biti drago čuti – tih su dana stvarali upravo državotvorni Hrvati. Pače, hrvatska emigracija. Ante Trumbić, Frano Supilo i ostalo društvo iz dijaspore – što je šezdeset godina prije Bruna Bušića po pariškim kružocima skiciralo hrvatsku slobodu i osnivalo Jugoslavenski odbor, sve zaneseno sanjajući ujedinjenje Hrvata i Srba, pa se toplo preporučujući europskim saveznicima i srpskim radikalima – bili su, jebiga, ljuti hrvatski pravaši. Moguće, dopuštam mogućnost, da su se malo zajebali, ali Jugoslaviju kakva je kao okvir za hrvatsko narodno oslobođenje osnovana 1. prosinca 1918. sanjali su, zamislili, nacrtali i utemeljili upravo najveći hrvatski domoljubi onoga vremena, sam skorup hrvatske državotvorne pravice.
Valja s vremena na vrijeme podsjetiti na ove notorne povijesne činjenice, danas slabo poznate historijske trivijalije i, kako ono, kontroverze, a nekad opće znanje jedva dovoljno za tricu iz kontrolnog u osmom razredu osnovne škole. Meni su, recimo, pale na pamet gledajući skorup suvremene hrvatske državotvorne pravice kako se na Trgu bana Jelačića pod američkom zastavom mutavo zaklinje na vjernost Donaldu Trumpu, ikonografski upadljivo jednako kao što su se prije mjesec-dva pod američkom zastavom na vjernost američkom Führeru zaklinjali Vojislav Šešelj i njegovi četnici.
Nije, naime, taj zajednički saveznik slučajno isti. Između hrvatskih i srpskih desničara, konzervativaca i nacionalista – ljutih pravaša i ljutih radikala – već dugo, primijetili ste i vi, nema dubljih nesporazuma."
"Godina je 2017., mjesec ožujak, i sasvim je dovoljno vremena – četiri mjeseca – da veselo hrvatsko-srpsko društvo ode na neki grčki otok, pa sastavi i potpiše jednu takvu zgodnu zajedničku deklaraciju, i tako obilježi stotu godišnjicu Krfske deklaracije, onog povijesnog komada papira s potpisima hrvatskih pravaša i srpskih radikala, iz kojega će uskoro nastati Jugoslavija.
Povijesni okvir, kako god ga okreneš, isti je kao onomad, divlji imperijalni kapitalizam obara burze, trguje svjetskim ratovima i crta nove geografske karte, raspada se Europska unija kao nekoć Austrougarska carevina, a politički redikuli i najgori bjelosvjetski talog, tradicionalni saveznici postrojenih pravaša i radikala, opet se uselio u pozlaćene predsjedničke rezidencije. Ni komunista u tom karnevalskom metežu nema da im kvare veličanstvene historijske planove."
"‘Gospodo, još nije prekasno! Ne srljajte kao guske u maglu!’ rekao bi im dobri naš Stipan Radić, jer ni on, kad je izgovorio te slavne riječi, nije mislio na komuniste. Mislio je, jebiga, na državotvorne pravaše, Bujanca, Hasanbegovića i Željku Markić. Učini li vam se pak ta usporedba uvredljiva za velike povijesne figure Frana Supila i Ante Trumbića – nije do njih, nego do strašne devalvacije hrvatske državne pravice. I oni se okreću u grobu kad vide tko im danas ujedinjuje Hrvate i Srbe. Kao u centrifugi okreću se stari pravaši gledajući kako stotinu godina kasnije Jugoslaviju prave izbrijani golomozgi pravaši i radikali, mlateći pedere, lezbe, feministice, punkere, emigrante, Arape i Cigane."