Jutros me ohrabrio događaj iz Njemačke, koji je slijedio isto tako katastrofalan događaj iz Njemačke. Naime iz obećane zemlje je deportirana, znači, prognana, šutnuta, 18.godišnjakinja iz Armenije, koja je rođena i školovana u Njemačkoj, integrirana u Njemačku, radila u dućanu brinući za bolesnu mamu, koja zbog bolesti ne može biti prognana i dvoje mlađih maloljetnih članova obitelji. Ona je paralelno sa svim upisala večernu školu s ambicijom doškolovati se za hotelijera ili upravitelja restauranta. Ujutro je došla policija i na kraju dana je bila u Armeniji, našli joj privremeni smještaj kod obitelji maminog novog tipa. Cura uopće ne zna jezik svoje navodne domovine, govori njemački i ruski. Poduzela je sve da spriječi neželjeni odlazak, angažirala odvjetnika koji je izgleda, pretrpan poslom, pogriješio, sad se otkriva da specijalizirani odvjetnici imaju posla preko svake mjere, no eto, sve je išlo po zakonu, sad se nalazi bespomoćna među nepoznatim ljubaznim ljudima, u sobičku države za koju kažu da je mnogo korumpiranija i od Hrvatske, gledam tu neke tablice.
Što me ohrabrilo, cura je u internetskoj vezi s poznatim njemačkim nezavisnim novinama, u mjestu gdje je živila svi su uz nju, javnost u cijeloj Njemačkoj je dignuta na noge, pišu se peticije, a uticajne opozicijske stranke traže hitne izmjene zakona koje bi se odnosile na one koji su se dokazano integrirali u njemačko društvo. Zasad joj je to slaba utjeha jer je dobila i trogodišnju zabranu ulaska u Njemačku, no postoji nada, jer već postoje presedani, gdje javnost postoji, nije toliki ni problem zbog pravde mijenjati zakone.
p.s.
Opet sam nakon dužeg vremena dobio jedan glupi mail u kojem me se podučava što smijem fotografirati, evo da umirim autoricu koja ima zanimljive prioritete u životu, pisati takve mailove, danas sam u prekršaju, u supermarketima se zbilja ne smije fotografirati, al nigdje drugdje danas nisam bio.