pitala sam se cesto hocu li uvijek patit za istim deckima, hoce li me uvijek mucit iste stvari, isti dogadaji, isti ljudi...
na kraju sadasnjeg izdizanja i nadogradnje shvacam onaj pojam odrastanja, al ne u smislu od kolijevke pa do groba nego onom unutarnjem odrastanju, nadogradnji sebe,
izdizanju.
shvacam koliko je opterecujuce bilo onda u odnosu na danas imat takvo razmisljanje.
vise se to ne pitam jer znam da svako vrijeme i svaki dan nosi nove lekcije koje treba savladat.
što brze ucim i uocavam da je nesto moja lekcija, to mi je lakse ici dalje i zivjet s osmijehom.
'u svim covjekovim cinima i dozivljajima uvijek se nanovo ostvaruje umiranje starog i uskrsnuce novog covjeka'
A
Post je objavljen 03.03.2017. u 15:27 sati.