Iako me grlo zeza, dok drugarica bolesna leži doma, obavio sam šetnju do grada, nabavio voće i čajeve, te ostalo što je potrebno. Usput me zvali iz bolnice, učeniku pozlilo na vježbama, da bi onda, tvrdoglav poput radnika, čim mu je bilo malo bolje, zbrisao s hitne. Sreo bivšu učenicu kojoj dobro ide, zanimljivo je kako oni kojima trenutno dobro ide u životu smatraju da je sustav dobar, neće reći baš direktno, al oni koji kopaju po smeću, sami su krivi. Bolestan sam pa ne mogu raspravljati, lagano spuštam, ak već vjeruješ, moli se da se situacija ne okrene, preokreti znaju biti surovi, ona nastavlja svoje, treba znati i predviđati, nikad se ne zadovoljiti postojećim.
Uzaludno je ikog pokušati mijenjati, najvažnije mi je danas s što manje potrošene energije održati roditeljski, nemam problema ja s životom, s odabranima po tržnici srdačno ćaskam, a to je neko mjerilo. U autobusu pokušavam sa sjedala u gužvi naciljati jednu plavušu, možda i uspijem.