Marketing
Ukiseliše li ti se dudice
Tromo nedjeljno poslijepode u centru grada
Bliješti sunce, ispijam kavu na terasi nekog kafića, ispod sunčanih naočala skriciram buduća putovanja.
Iznenada me iz izmaštaja prenu neki glasovi, slike se rasprše, svijest lokalizira:
žirafa i hibrid ninja kornjače i spidermana!
majka i dijete.
- Maškare, maškare – pjevuše oni predamnom. Trude se ostaviti lakrdijaški dojam dok im gori pod petama.
- Dajte nama novčić-dva/ da ne pjevamo zabadava!
Posežem rukom u džep i vadim sitniš koji imam. Dok kovanice padaju na žirafin dlan, pomišljam: kovanice, hrana za ljude-golubove…
Nakon što je transakcija izvršena, uz škrto hvala (ali tko bi im zamjerio) odlaze za susjedni stol.
Veljača je ove godine milostiva prema potrebitima: toplo sunčano vrijeme, a ispod maske barem na nekoliko dana moguće je legalno sačuvati mrvu dostojanstva.
- Maškare!
Ukiseliše li ti se dudice
U maškarama sam spazio zgodnu žensku. Skinula je venecijansku masku s lica i pila viski za šankom. Prišao sam, predstavio se, nabacio par ok fora pa smo zapodjenuli razgovor. Runde su se nizale. Rekla je da je kantautorica, iza sebe ima nekoliko hitova.
- Jesi li čuo Nešto od zvijeri – upitala je.
- Ne - skrušeno sam priznao.
- A Oči djeteta?
- Ne...
- Raskoli me?
Ponovo ne.
Pokušao sam se opravdati time što ne slušam radio.
- Ma, nema veze, ti si lijep muškarac, mislim ono, baš lijep muškarac – konstatirala je i otpila guc.
Slegnuo sam ramenima.
- Čime se inače baviš?
- Ja sam vodoinstalater.
- Lažeš k'o pas! Niti jedan vodoinstalater nema tako lijepe crte lica i tako duboke oči! – graknula je.
- U pravu si, ja sam slikar – priznah.
- Opet lažeš: niti jedan slikar nema tako lijepe crte lica i tako duboke oči!
Zamislio sam se. Bilo je u tome neke istine.
A onda ju je puknuo teži crnjak. Pripita i očajna, započela je svoju tragičnu životnu priču. No njezina nečuvena patnja nije ni blizu bila toliko velika koliko se njoj činilo da jest. Ipak, slušao sam pozorno, bez zajedljivih opaski, upadica, primjedbi, podsmjeha, čak bi se tu i tamo utješno osmjehnuo, zavrtio glavom u nevjerici. Jasno, svakome je njegovo breme najteže. Na kraju reče kako je na rubu i da će se ubiti. Gimme freedom or gimme death! Utihnula je i zapiljila se u prazno. U zraku je ostala visiti napetost. Nisam izdržao težinu trenutka, zabio sam nos u njezin dekolte. Vonj je u tom području bio jak. Pomislio sam: Auuu, ukiseliše li ti se duduce!
-Mili moj, pofimo k meni – profufljala je.
Sutradan sam naslikao Kisele dudice.
Tromo nedjeljno poslijepodne na rubu grada
Đanko je stajao za šankom i ispijao treću pivu. Konobar Slavko listao je dnevne novine. Nikoga nije bilo u kafiću osim njih dvojice. Svirao je radio:Nešto od zvijeri...
U kafić uđe čovjek u kostimu Supermena. Žurno priđe šanku.
- Dupli viski – reče.
U glasu i kretnjama očitavala se dobra doza lošeg filinga, nervoze. Čelo orošeno blještećim kapljicama znoja.
Slavko bez riječi natoči viski te pruži Supermenu. Supermen iskapi čašu. Krajnje neočekivano Đanko se stvori pred njim i uputi mu razoran kroše. Supermen se složi na podu i ostade ležati u nesvijesti.
- Koji ti je kurac – graknu Slavko – zašto si to učinio?
- Razbio sam pedera da razbijem dosadu – reče Đanko podsmješljivo pa se vrati piću.
U kafić uđe Jagodica Bobica. Žurno priđe šanku.
- Dupli viski – reče.
...
Post je objavljen 02.03.2017. u 15:35 sati.