I krenulo je, još jučer.
U katoličkom svijetu i svijetonazoru a i kod onih koji nisu u tom filmu već su samo u sličnom okruženju, jučer je na tapeti i na jeziku, najčešće, bila riječ - KORIZMA.
Korizma, korizma je ono vrijeme prije Uskrsa, točno četrdeset dana prije Uskrsa. A Uskrs, to je onaj dan za koji piše da je Isus, sin Božiji, uskrsnuo.
A uskrsnuti, a to znači dignuti se iz mrtvih. Ne doslovce tijelom; već samo duhom. A to u konačnici baš zbunjuje, jer za Isusa knjige pišu da je uskrsnuo i uzašao na nebo ali također mu ni tijela nisu našli.
To bi pak onda značilo da je uskrsnuće nešto slično doslovnom dizanju iz mrtvih, a kada se netko digne iz mrtvih onda kažemo da je to zombi.
Ili su Isusovo tijelo ukrali. Ne zna se i nikada se ne bude saznalo. Kako god bilo, narodna predaja kaže da je uskrsnuo, dušom.
Al' , da, prije uskrsnuća ide korizma. Vrijeme odricanja. Četrdeset dana " patnje" za velikodušne i pobožne licemjere.
Svi pošli postiti. I šopaju jedni druge hvalospjevima o svojim post podhvatima. Odrekao se kruha jedan kolega ; kolega koji svaki dan, kroz cijelu godinu jede kruh u abnormalnim količinama. Takav mu je i trbuh, abnormalno salast.
Odrekla se kave jedna ženskica; u tih četrdeset dana. Kroz ostatak godine popije je toliko da je omanja pržiona ne može ispeći, samljeti i popakirati.
Odrekli su se koječega; čokolade, pive, psovanja, pušenja cigareta, seksa; odrekli su se vožnje automobilom, odrekli su se mnogi korištenja interneta, gledanja televizije...........
Odrekli su se - svih gluposti .
Jer, ništa drugo doli gluposti je, taj čin masovnog odricanja.
I misle ljudi da su velike pothvate napravili. Ozarenih lica jadikuju jedni drugima. Kako će izdržati. Moraju. Ustrajati.
Odrekla se jedna kupovine u Zari. Ah, zamisli. Cijelih četrdeset dana je odlučila u dućan ne otići.
Odrekni se , kažem joj, tog najnovijeg mobitela, IPhonea 7; njega sklapaju gladna dječica, jesi znala to?! Gleda me u čudu a vilica se rastvara.
Licemjerno. Izuzetno licemjerno. Ogavno.
Jer, svi ljudi, koji se takvih trivijalnosti odriču, isključivo u vrijeme te korizme, licemjeri su. Po mom metru i po mojim mjerama.
Kako je to neki veliki čin? Kako je to nešto sveto i pročišćavajuće? Četrdeset dana ne kusati nešto što ti ionako kroz cijelu godinu nije potrebno u enormnim količinama.
Šta ima presveto četrdeset dana ne pušiti kada u ostalih 325 dana ispušiš omanju tvornicu duhana.
Ne volim licemjere. Umjesto tih trivijalnih odricanja; bolje bi bilo da svak kroz cijelu godinu bude umjeren, jer umjerenost je svetinja, svetost. Kojoj svaka vjera teži.
Umjeresnost je filozofija dobrog življenja; pa tko to nauči, ili ga nauče; taj dobro živi, i sa onime što ima, ili nema.
Umjerenost je radost i olakšanje. Umjerenost donosi osmjeh i vedrinu.
Odricanja poradi napisane riječi, licemjerna su.
A licemjerje je jedna od najgadnijih ljudskih osobina.
Licemjeran čovjek; pa, nije čovjek.
Samo ljuštura.
Post je objavljen 02.03.2017. u 11:44 sati.