Svakim danom sve veći sanjari. Svakim danom od zvijezda pa do dna. Česti padovi. Život je postao kula od karata. Svaki kutak sve manje. Sva četiri zida kao crna rupa. Crna rupa koja je izgubila smisao. I zidovi su upijali ove suze. I zidovi su progovorili. Postojalo je neko svjetlo koje je izdalo. To me izjedalo. Trunulo u meni. Svaki djelić mene se je raspadao. Samo taj glupi, lažni osmjeh ostao. Jedini je ostao. Jedina karta koja je ostala. Jedini pravac bez povratka. Moliti ću kartu za nepoznato. (Ne)povratnu. Zaspati u snu. Na jednoj zvijezdi poletjeti. Ostati s njom zauvijek. Zauvijek ugasiti svjetla dana. Zaklopiti oči. Bez ikakve želje za povratkom. Bez ikakve želje otvoriti ih. Sklopiti zauvijek. Nestati.
Sada u tom začaranom krugu. U potpunoj magiji. Istim korakom, utabanim putem. Dosadan je taj put. Krenuti dalje. Bez vraćanja. Bez suza. Bez pogleda prema nazad. Kako? Kako ići dalje? Tamo daleko. Daleko od pogleda. Pobjeći od svih. Baciti se u ponore. Živjeti u iluziji. Gledati svojim očima. Hodati svojim koracima. Padati. Tonuti sve dublje.
Let's raise a glass or two
To all the things I've lost on you
Oh-oh
Tell me are they lost on you?
Oh-oh
Just that you could cut me loose
Oh-oh
After everything I've lost on you
Is that lost on you?
Is that lost on you?