Što je smisao života? - pitao me započevši naše filozofiranje do kasno u noć.
''Smisao života je biti sretan.'' - ispalila je kao iz topa pijuckajući pelin.
''Ma to su new age sranja. Smisao života je biti svjestan ovog gorkog pelina koji se topi s nepcem i uživati na mjesečini.''
''Koja si ti budala, ali zato te i volim.'' - rekla je i nagnula se na njegovo rame.
Zagrlio ju je i poljubio joj kosu. Obožavala je ove trenutke s njim. Sami na plaži pod mjesečinom. Bio joj je najbolji prijatelj i najbolji ljubavnik. Odlučili su da neće biti skupa, jer bi to bilo prebolno za oboje. On u Zagrebu, ona u Puli, oboje studiraju i oboje bez para, ali zato kad bi se vidjeli jednostavno nisu mogli obuzdati strasti. Voljela je osjetiti njegove poljupce na svojim usnama, grudima i posvuda. Dovodio bi ju do ludila, eksplodirala bi intenzivno i jako. Problem je bio taj što ga je zavoljela i nije htjela dijeliti sa drugim curama, ali je znala da će se to prije ili kasnije dogoditi.
''Imaš li koga sada? - upitala bi igrajući se njegovim prstima na rukama.
''Nemam.'' - rekao je uvlačeći dim već ogorjele cigarete.
'' Voliš ti mene barem malo? - pitala ga je mazno.
''Ajde ne kreći sa tim romantičnim sranjima. '' - rekao je odmaknuvši se od nje.
''Ma trolam te malo.'' - pokušala je izgladiti situaciju.
''Ma znam, ali ponekad si fakat naporna. Seks nam je super i neka tako i ostane.'' - rekao je gazeći cigaretu nogom.
'' Znam, ne mogu te se zasititi.'' - rekla je i obavila mu ruke oko struka.
Voljela je ta široka ramena, te tvrde trbušne mišiće, ta mišićava leđa.
Okrenuo se naglo i strastveno je poljubio. Podigao ju je rukama i odveo do klupice, podigao suknju i razmaknuo gaćice. Zastenjala je od užitka.
Post je objavljen 01.03.2017. u 13:27 sati.