Vojni rok – zašto da i zašto ne, bila je tema večerašnje tribine u Lepoglavi. Organizator SDP.
Govornici na tribini:
Željko Porobija, novinar i filozof
Dorotea Šušak, studentica, aktivistica, CMS
Bojan Glavašević, saborski zastupnik
Igor Tabak, vojni analitičar
Vladimir Debeljak, umirovljeni pukovnik, predsjednik Hrvatskog časničkog zbora Ivanec
Probat ću iznijeti kratke teze koje su zastupali govornici na tribini.
Igor Tabak je iznio neke podatke o oružanim snagama RH koji su zanimljivi i, nažalost istiniti. Vojska se modernizira, drugačija je od one vojske koja je postojala dok se vojni rok služio. Svaka modernizacija, svaka aktivnost, košta. Ubaciti u tu jednadžbu vojni rok je dodatno kompliciranje i dodatno košta. Istovremeno, sve manje je zainteresiranih za dobrovoljno služenje vojnog roka, a time i za profesionalnu vojsku, jer zarada van Hrvatske je veća i bolja. Ukratko, ovo što imamo je dostatno, samo je potrebno pojačati financiranje vojske, dodatno je modernizirati jer su nam i zrakoplovstvo i mornarica zastarjeli. Financijama privući i mlade u vojsku. Kako je vlada zamislila vojni rok? Koliko će to koštati? Zakonski, vojni rok je trenutno u trajanju od 6 mjeseci i za jednomjesečni vojni rok bi trebalo promijeniti zakon. Treba obnoviti razrušene objekte u kojima bi se vojni rok služio. Te novce je bolje uložiti u sadašnji vojni sustav. Naravno, Tabak je rekao puno drugih podataka, puno toga ispričao, ali ja sam dao kratak sažetak onog što je rekao.
Debeljak je krenuo sa izlaganjem potrebe za vojnim rokom. Predloženih mjesec dana je malo. Vojni rok treba biti bar 4 mjeseca. Potreban nam je jer ne možemo samo očekivati da će nas drugi braniti. NATO? Baš i ne. Ali osim vojnog roka potrebno je kroz školstvo, kroz razne vanjske načine izobrazbe i edukacije, poput izviđača, podučavati djecu i mlade vještinama obrane i preživljavanja.
S njegovim izlaganjem se složila Dorotea Šušak. Samo što je ona uopće odbacila ideju o vojnom roku kao potpuno nepotrebnu. Jer sve se može kroz obrazovni sustav. Kurikul, od kojeg je vlada odustala, bi nas koštao 300 milijuna kuna, a vojni rok oko 500 milijuna. Je li vojni rok ono što je nama potrebno? Ona smatra da nije. Bitnije je obrazovanje, a sposobnost pomaganja unesrećenom ili u katastrofama, može se steći i kroz obrazovanje.
Glavašević je govorio o kišobranu pod kojim jesmo, onom NATO-vom. Vojni rok je nepotreban jer smo sigurna zemlja (palo mi na pamet da mu je partijski šef jučer rekao da smo nesigurna zemlja). Osim toga, objekti u kojima bi se služio vojni rok su loši, nisu primjereni mladim ljudima, a njihovo obnavljanje bi zahtjevalo i ogromna ulaganja. A i rat se danas vodi na drugačiji način jer neki klinjo iz Sevastopolja, sa kompjutorom nanese više štete nego vojna postrojba na terenu.
Porobija je govorio o obaveznom vojnom roku i kako to funkcionira u demokraciji. Je li realno za očekivati u demokratskom društvu koje drži do ljudskih prava i zaštite istih, da se od mladih ljudi očekuje žrtvovanje za društvo, narod, državu? I to prisilno žrtvovanje. Zar ono ne bi trebalo biti dobrovoljno i ne bi li ljudi na tako nešto trebali pristajati? Rat dođe, dogodi se, oni koji idu u rat ne žele ga, ali se nađu u njemu. Kako postupati u takvim situacijama?
Bilo je tu još nekih drugih teza i mišljenja koje su sudionici govorili. Ali ovo navedeno je kratki sažetak svega. Svi su kontra predloženog načina služenja vojnog roka. Svi su kritizirali ovakav način bacanja probnih balona u javnost. I svi bi željeli konkretnije podatke o vojnom roku i što Vlada planira. Ali to trenutno nije moguće doznati.
Nakon njihovih izlaganja išla su pitanja iz publike. Većina toga nisu bila pitanja već komentari. Bilo je dosta branitelja prisutnih na tribini i njihova pitanja i izlaganja bi se mogla svesti na par stvari:
vojni rok nam je potreban jer trebamo imati mlade ljude koji znaju vojnu organizaciju, hijerarhiju, kako bi se mogli snaći u kriznim situacijama;
vojni rok je potreban jer smo u Domovinskom ratu imali i previše žrtava na našoj strani zbog nestručnog rukovanja oružjem, neznanja i sličnog;
vojni rok je potreban jer se sigurnosna situacija može promijeniti, naša djeca mogu otići u rat i je li u tom slučaju bolje da imaju završen vojni rok ili da ga nemaju;
još uvijek je tu Srbija, Republika Srpska, unutar teritorija Hrvatske koja nam vrlo lako može zadati probleme.
U nekoliko riječi: loše iskustvo prošlih vremena, strah i oprez su govorili iz branitelja.
Jedan mladić se javio za riječ i iznio svoje viđenje vojnog roka: bolje je ulagati u gospodarstvo i obrazovanje, jer to je trenutno važno. Ako nema posla, ako je gospodarstvo slabo, neće biti ni mladih. A onda neće biti nikoga tko bi branio ni ikoga koga bi trebalo braniti.
Čitajući naše medije i slušajući naše političare, stekao bi se dojam da je pitanje vojnog roka jednostavno ili jednodimenzionalno. Međutim, pitanje je izuzetno kompleksno. Što se dobija vojnim rokom, a što se gubi? Kakva je naša trenutna sigurnosna situacija, a kakva će biti za 10-15 godina? I kolika nam korist od NATO-a? Gdje nam je Civilna Zaštita, zašto je prečesto potrebno da nam vojska radi poslove za koje nije prvenstveno namijenjena? Sva ta pitanja zahtijevaju širu raspravu od one koja se trenutno vodi ili ne vodi.
Probat ću na svojem blogu dotaknuti neka od tih pitanja i pokušati na njih dati odgovore.
Post je objavljen 01.03.2017. u 00:13 sati.