Kada novinari, odnosno fotoreporteri, radeći svoj posao, fotografijom prenesu javnosti neku informaciju o nekom neugodnom ili tragičnom događaju (tzv. crna kronika), najčešće prvi koji na to regairaju svojim komentarima su razni dušebrižnici koji tada novinare odnosno fotogreportere nazivaju "lešinarima".
Međutim, u toj čitavoj priči jedini lešinari su upravo sami dušebrižnici!
Naime, dušebrižnici se, kad god im se za to pruži prilika, odnosno čim u novinama osvane neka slika koja njima ne paše, obrušavaju poput lešinara na pogodnu žrtvu. U ovom slučaju novinare, odnosno fotoreportere, sa svojim "moralno-etičkim" prodikama o tome "zašto nešto ne bi trebalo snimati", i svojim unaprijed pripremljenim repertoarom omalovažavajućih etiketa, izmišljotina, floskula i raznih nebuloza kojima omalovažavaju novinare odnosno fotoreportere.
Štoviše, dušebrižnici u svom kritiziranju novinara, odnosno fotoreportera, čak uopće niti ne obraćaju pažnju na onaj faktor koji je uzrokovao nesreću o kojoj novinari, odnosno fotoreporteri izvještavaju; vrlo su slični "gramatičkim nacistima" koji se na jednak način obrušavaju na autore tekstova u kojima ima gramatičkih i pravopsinih grešaka (iako je teks i unatoč tome smislen i razumljiv), bez da uopće obraćaju pažnju na sam sadržaj i smisao teksta kojeg "ispravljaju" (a što uglavnom čine kako bi nekoga omalovažavali da je "nepismen").
No, kako "pas ne laje radi sela, već radi sebe" čini se da se zapravo svi ti dušebrižnici koji omalovažavaju novinare odnosno fotoreportere više bune zato da bi na sebe skrenuli pažnju, i zato što oni sami ne žele gledati fotografije kojima novinari odnosno fotografi izvještavaju sa nekig neugodnog događaja (jer im valjda narušava nekakvu komociju). Pri tome često nisu u stanju shvatiti da ne bi ni znali za neki događaj da ne postoji fotografija ili video snimak koju je napravio neki novinar, odnosno fotoreporter.
Post je objavljen 26.03.2017. u 00:01 sati.