Duša je sama u ledu u toj noći
koja se polako provlači
i zauzima svoje mjesto
u kutu sobe.
Ostala sam između svjetova,
hladno svjetlo me odvodi
u tajnu beskonačnost nemira
i u svilenu tamu Svemira.
Zbrojila sam sve zvijezde na nebu
i na dlanu ih složila,
da dobijem tvoje ime,
a kad bi se buđenje Duše
shvatilo kao lepršava radost,
odavno bih već letjela
prema plamenu svijeće
i spoznaje sebe.
U auri su se boje
promiješale, izmiješale
i stvorile novi pastelni niz
tako da solarni nagovještaj
ne može poremetiti
taj lijepi nesklad
koji još uvijek vlada
u dubinama duše.
...i dalje je Duša sama u ledu,
a noć mekano spušta svoja krila
i crta moj zamagljeni život,
smaragdi spavaju u dubinama slova,
zrak je neprirodno miran,
a ovo ljeto raskošno najavljuje
ponoćna zvona sa obližnje crkve
pričajući mi o glasu života i sjeni sna.
Vidjela sam se
običnu i tihu kako hodam
između visokih trava i razmišljam
što li mi se to događa
u tajnim komorama srca?
Još me nisu stigle
guste magle jeseni,
još hodam čistom sudbinom,
a kad na oltaru noći zapalim svijeću
u tom toplom jasnom svjetlu
zaiskrit će tvoje prekrasne plave oči
i kao čista sudbina odgovoriti
na tajna pitanja o događajima
u skrivenim dubinama srca.
ISBN zapis dostupan u računalnom katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem ISBN broj: 978-953-7889-83-8 Sva autorska prava pridržana. Ni jedan dio ove knjige ne smije se reproducirati ni prenositi ni u kakvom obliku niti ikakvim sredstvima elektroničkim ili mehaničkim, fotokopiranjem, snimanjem ili umnažanjem u bilo kojem informatičkom sustavu za pohranjivanje i korištenje bez prethodne suglasnosti vlasnika prava.