"Jezik je mišićni organ s više funkcija:
sudjeluje u oblikovanju i gutanju zalogaja hrane,
u formiranju glasa pri govoru, prima osjete okusa,
ali njime možemo osjetiti i dodir, temperaturu i bol."
- Što misliš, kakvog je okusa?
- Poput najezde vode.
- Lomila je valove, rekao bi redatelj.
- Poput vode.
Istina je da se iznutra voda obrušavala o rubove usana
pa je katkad izgledalo kao da posrće
gubeći pritom one neprohodne dijelove jasnoće
koju je tražila iščitavanjem govora i stava,
jednu jasnu uputu za dalje, posljedicu
ili njihovu lomljavu.
Pritom bi mu iznova poravnavala fokus
utisnuvši se u neizgovorene rečenice,
u nemirno disanje koje bi još danima vrtjela u glavi,
u nešto slano, gorko, možda čak i slatko,
nešto njegovo što prepoznaješ smijehom ili grčenjem,
ponekad nemirom neizravne predaje,
ponekad čak posve bezlično, gotovo sivo.
Odmorom nakon navale.
Skupljajući se nakon toga danima,
osobito u vrijeme naoblaka,
takva bi ju slika umirivala; odustajala bi od vlastitih ideja
na koje se nije moglo djelotvornije utjecati,
ali rekla bi mu rado sve o tome:
da je bilo potrebno uočiti tek početni trenutak,
nekakva iskliznuća jezika, onaj grubi stisak
što je ostavio modricu na njezinim pokušajima
i ono jutro nakon kada ju je slavodobitno
pretvorila u razlog. Voda je, naime,
katkad bila nemilosrdna.
Okus bi pritom i dalje bio zavodljivo poznat,
omjer začina savršeno prilagodljiv, njegov -
mogla bi ga prepoznati zatvorenih očiju.
I kao, uostalom, želja ili potreba na njezinim usnama,
sve ono što nije trebalo dodatno pojašnjavati,
voda je bila nemilosrdna, ali je njezin okus
ostajao opipljivo stalan i gotovo jasan:
ugodan prodor iščekivanih navala. Voda.
____________________________________
"Okusne stanice pretvaraju okusne podražaje u živčane impulse
koji se okusnim živcem prenose u središte okusa u velikome mozgu.
Osjećamo okus samo onih tvari koje se otapaju u slini."
Ili pitkije od jezika znanosti (po mom skromnom mišljenju):
Post je objavljen 01.03.2017. u 19:57 sati.