subotom ujutro ne idem u disko, već idem na svoju glazbenu radionicu / igraonicu za koju sam si jučer, do kasno navečer, izrađivala fejsbuk stranicu, čisto zato jer je putem fb-a jednostavno i lako komunicirati i dijeliti informacije, ali se i na neki način reklamirati.
moram priznati kak me taj fejsbuk izludil skoro pa do kraja, jer, osim kaj nudi bezbroj nekih genijalno smišljenih mogućnosti ni jednu mi nije htio prihvatiti i objaviti onak kak sam si ja to zamislila, pa mi ta stranica opće ne zgleda tak kak sam ja htela, tak sam na kraju odustala i pustila sve napol nedovršeno, zakljušivši kak sam, ili prestara il prebedasta za tu vrstu (kre)aktivnog izražavanja i stvaranja.
željela sam samo napraviti starnicu na kojoj će biti osnovne kratke i bitne informacije koje bi, možda, nekoga potakle da dođe na taj prvi ogledni besplatni sat, no, mesto toga sam se samo iznervirala, jer mi to nije zgledalo onak kak sam si ja zamislila da bi trebalo.
no, dobro, to je samo moj problem koji bum, valda, uz pomoć mlađe i pametnije sestrice uspijela bezbolno riješit.
druga ideja bila je da imamo danas umjesto klasičnog sata maskembal.
povodom toga složila sam si masku gusarice Tine iz crtića " Jan i pirati iz Nigdjezemske ", jer se Fran odlučil maskirat u gusarčića Jana iz istog crtića, obzirom da je zadnji put bil dinosaur, pa mu je taj kostim već dosadil, nosivši ga i cijeli tjedan u vrtić.
maska je to koja je zahtjevala minimalnu pripremu, jer, sve od toga imam doma, samo sam skombinirala traperice s košuljom, zvezala si na glavu roza maramu, objesila naušnice i oko vrata kožnu torbicu punu čarobno nevidiljvog praha pomoću koje smo i doletjeli do tamo, kaj je dijete i najviše razveselilo, jer, deda mu je kupil novu autosjedalicu, obzirom da je onu staru prerasel, i to mi iznenađenje najavil još jučer kad smo se i dogovarali da nas vozi ujutro tam, na čemu sam mu neizmjerno zahvalna, pa smo se još u auto počeli igrati i pjevati:
" Bravo, Gusari,
svi ste bili odlični,
hvala na pomoći,
a sad se broje nofčići! "
pa, onda:
- e, deda, a znaš ovu:
" Miš mi je poje popalsel.... ", a deda zna sve. nova sjedalica je " super ", tak je bar reko sam, jer sjedi u sredini i sve vidi van.
nakon kave i soka na zubatom, al, za promijenu, ugodnom suncu, igru smo nastavili u obližnjem parku, gdje mi je dijete samo pokazalo kako se može i zna igrati puškom, jer, naime, jedan ju je dječak imal, neku svemirsku, kao iz SF filmova, pa je njemu to bilo jako zanimljivo i dok sam ja pričala s roditeljima, on se zmislil kak " loviju lavove " koje su hranili češerima skupljajući ih revno po grmlju, tak da sam skroz do doma morala slušat filozofiju tog malog šmizleka:
- znaš mama, i meni treba takva puška, budeš mi kupila, pliz, budeš mamica. -
sva sreća, pa nam je ponosni vlasnik puške objasnil kak se " takve iste više ne proizvode i nema ih baš nigdje za nabavit ", kaj je meni uveliko olakšalo doslijedno provođenje vlastitih pedagoških principa i metoda.
umjesto puške namjerila sam si obnoviti šminku, jer, dobila sam neki bon koji sam morala potrošit da mu ne istekne rok trajanja, i tamo me skoro stresla kap, ono, doživjela sam sociološkoemocionalni šok, jer, imala sam u planu za tu svotu, koja i nije baš sića, kupiti si osnovno od šminke kaj koristim praktički svakodnevno: podlogu za prekrivanje ( toniranu kremu ili hidradantni tekući puder ), rumenilo i olovku za oči. obzirom da cifra i nije bila malena, mislila sam kak bu mi ostalo još nekaj love za nekakav preparat koji si nemrem priuštit svaki dan, no, cijene u to dućkasu su tak nabrijane, da ja nisam ni znala kak to postoji, ono, krema za lice od petsto kuna, ej, 500, čovječe, kakva je to krema, kaj ti radi licu, od čega se ta sastoji i da li nakon nje imaš novo lice, fotošopirano, nisam uspijela dokučit, jer, ne pada mi na kraj pameti dat tolku lovu za nekakvu kremu, pa, taman i da je od dijamantnih čestica koje te pretvore u top modela za te kreme, uglavnom, ja nisam imala dost love na tom bonu za sve te tri stvarčice, jer samo obična olovka za oči, i to ona glupa koja se nemre našiljit, neg se vadi pomoću nekog mehanizma okretanja oko vlastite osi, pa kad otupi, a svaka otupi upotrebom, zanima me dal onda ideš opet k njima da ti je repariraju, il kaj, ma, ni boja mi se nije sviđala, a to su bile najjeftnije tam, tak da sam od olovke odustala, jer za sto kuna mogu ih u normalnom dućanu za ljude koji se vole osjećati kao čovjek kupit najmanje pet takvih olovaka, koje se, doduše, pobrišu nakon cijelog dana na poslu, al je zato mogu našiljit s normalnim šiljilom za olovke i popravit ak baš hoću, a ova za stopedest kuna ta se, valda nikad ni ne briše, jednino onom miceralnom vodicom, koju ja ne koristim, jer šminku skidam maslinovim uljem, zbog kojeg, navodno, nemam bore oko očiju, a i mirišim mužu na paradajz salatu i srdele, pogotovo kad se najedem sira i vrhnja s češnjakom za večeru, koji mogu iskoristiti i kao piling ili masku za lice, sad kad su maškare, sam moram pazit da si ne rulim očim prije spavanja.
umivanje je, takđer, jedna od efikasnih metoda skidanja ostataka šminke, pogotovo te koja nije jako skupa, pa i ne traje jako dugo, nije postojana i ostavlja tragove, najviše onda kad mi dijete mazne kozmetičku torbicu, pa mojim kistovima, spužvicama, ruževima i sjenilima izrađuje umjetnička dijela po papiru, ali i ostatku kućanstva. jednom je tak s novim mi nofcatim kistom za rumenilo, koje sam si ubola zbog ekstra bodova na kartici s koju sam redovito štancala zbog njegovih pelena, fino opral zahod i sve oko njega. vrijedno moje djetešće.
još prije neg smo ušli u taj prestižni dućkas dogovorili smo se kak nebu ni slučajno ništ diral, al kad sam vidla cijene na pojedinim artiklima rekla sam mu nek se drži za moju torbu i niti ne trepće očima, jer da je nekaj slučajno tam trknul i zrušil s police morala bih dignut još jedan kredit kak bi to otplatila.
za tu lovu prodavaćica je bila izvanredno ljubazna, te mi pomogla odabrat ispravnu boju za prirodni izgled kakav želim postići šminkanjem, onak, da zgledam pristojno, a da se ni ne vidi da sam koristila neke preparate.
tak sam išla s dva minijaturna artikla, od koje jedan ima špigl, tak da se mogu i gledat kak imam sad skupo lice, al ni to nije sve, obzirom da mi ta dva nisu pokrila točan iznos u lipu tog poklonjenog bona, tak sam ja morala uzet još i treći koji je trebalo nadoplatit, nekaj sitno, pa sam, naivno pitala da li postoji nekaj u tom iznosu, no, naravno, samo i mali sapun, velićine trečine normalnog sapuna, al umotan u krasan cvjetni reciklirani prapir, košta pedeset kuna, najjeftiniji je lak za nokte, koji ne koristim, jer mi to uopće nema smisla, obzirom da su mi ruke nonstop u vodi, a i peče me skidanje posle acetonom, i nemam vremena ni volje to održavat, pa me nije ni zanimalo, jedino kaj je imalo smisla bila je opuštajuća kupka od kamilice u flašici veličine nekog kuhinjskog začina kakvu bih mogla za iste nofce dobit tri litre, pa sam tražila nekaj jako pametno i korisno, kad već moram nadoplaćivat, i pronašla neki preparat na sniženju koji, citiram:
" hidratizira i osvjetljuje za blistavu, kao suncem okupanu kosu. naš osvjetljujući regenerator, s citrusom i kamilicom, vraća vlagu i obnavlja mekoću. koristite svakodnevno. "
nadoplatila sam tih nekih dvajspet kuna, tak da sad imam i šminku koja se ne vidi da je šminka, a imala bum i svjetleću kosu.
uz sve to dobili smo još hrpu nekih testera za parfeme, i kremice za lice, jer, veli mi ta ljubazna prodavaćica kak mi je vrijeme za korištenje preparata s hijaluronskom kiselinom, pa, tak da, ak mi ikad neko ponudi onu okladu ko iz filma da moram potrošit velku svotu lovu kak bi dobila još veću, znam kam bum prvo išla potrošit ju.
inače, ko želi bit lijep ko iz žurnala može i pit vodu s kolagenom, kaj god to bilo, upakirano je u roza flašicu, kaj sigurno garantira uspijeh i iznenađujuće rezultate nakon osamdesepet galona na dan, kolko je potrebno popiti, a, vjerojatno se možete i prati s njom, kao što se nekad Keopatra kupala u medu u mlijeku.
jedva čekam da zmisle pilule od kojih bu nam svima zrasle nove, pametnije glave kojima bumo koristili sve kapacitete mozga, ak ga opće imamo. možda buju na kiosku počeli prodavat male mozgove za urađivanje, recimo, velićine čipa, s naljepnicom i strelicom kam se ugrađuje. ak ništ drugo, prije toga nek zmisle neku aplikaciju za pametni telefon koja zamijenjuje mozak jer, kome i treba mozak danas.
to ionak već odavno nije IN.
ak imaš lijepu glavu.
Post je objavljen 26.02.2017. u 10:40 sati.