Marketing
UZ 110. OBLJETNICU ELEKTRIČNE RASVJETE U DARUVARU (1907. - 2017.)
Danas je teško zamisliti život bez električne energije pa bi trebalo puno vremena i mnogo mašte da se nabroji sve ono što bi stalo da nestane električne struje. Njeno je uvođenje u svakodnevni život doveo do prave revolucije u promjeni načina života koji je počeo krajem 19. stoljeća i tijekom 20. stoljeća ovladao na svim kontinentima noseći sve blagodati jednog novog načina življenja. O brzini njenog širenja u pohodu za zavlada svijetom svjedoče nekoliko usputnih podataka:
- 1882. bila je sagrađena prva električna centrala istosmjerne struje u New Yourku
- 1884. sagrađena je električne centrale u Karlovcu, 1885. u Varaždinu, 1891. u Rijeci
- 1895. sagrađena je prve hidroelektrana
- 1895. godine sagrađena je prve hidroelektrana na Krki kod Šibenika
- 1894. sagrađena je prva električna centrala za osvjetljenje grada u Lipiku
- 1906. Pakrac dobiva električnu struju
A što se zbivalo u Daruvaru?
Na sjednici gradskog poglavarstva 28. ožujka 1905. raspravljalo se o asfaltiranju glavnih ulica, a dr. Grahovac predložio je da se usporedno sa asfaltiranjem obavi kanalizacija i osvjetljenje grada pa su u tom cilju bila formirana i dva odbora u kojem su bili Antun Tüköry, Mirko Grahovac, kot. predstojnik Barabaš, Sigmund Löwy i Kosta Jovanović. Godinu dana kasnije, u svibnju 1906. godine, na gradskom se poglavarstvu raspravljalo o ponudi Daruvarske dioničke pivnice koja je dala ponudu da u trgovištu u Daruvaru uvede električnu rasvjetu uz godišnji paušal od 4000 kruna. Zastupstvo je u načelu prihvatilo ponudu, ali su naveli da o tome trebaju iznijeti mišljenje općinari na nekoj skupštini kako bi se vidjelo njihovo mišljenje po pitanju uvođenje električne rasvjete. Za one koji ne bi došli na tu skupštinu trebalo se tumačiti da se ne protive ovom uvođenju. Ovakav zaključak prihvatio je zatim i ranije izabran Odbor za kanalizaciju i trotoar.
U ljetnim mjesecima 1906. godine održana je izvanredna sjednica na kojoj je dr. Grahovac izložio jedan prijedlog inženjera Alfreda Poyera u svezi uvođenja rasvjete u gradu. On je savjetovao da bi u Daruvaru trebalo postaviti 120 svjetiljki jakosti 25 svijeća i 8 kružnih jakosti 1000 svijeća. Svjetiljke bi gorjele do 23 sata a 1/3 cijelu noć. Na osnovu ovoga trebao se izraditi troškovnik.
U rujnu 1906 počeli su pregovori za uvođenje električne rasvjete, ali uz manje preinake brojčanih prohtjeve i uvjeta: 103 žarulja jakosti 32 svijeća i 6 kružnih žarulja. Broj od 106 žarulja svijetlio bi od sumraka do 23 sati, a zatim samo 36 žarulja. Kružne svjetiljke bi gorjele samo u vrijeme ljetne sezone 3,5 mjeseci i 20 dana prema potrebi. Žarulje bi bile u Glavnoj i Poštanskoj ulici na udaljenosti 30-35 metara. Za ovo bi općina Daruvar plaćala paušal u visini 4000 kruna. Te je parametre prihvatilo većinom glasova općinsko zastupstvo i tek tada je trebalo sklopiti konačan ugovor s Daruvarskom dioničarskom pivovarom.
Odbor za elektrifikaciju trgovišta Daruvar pristupila je pregovorima sa Daruvarskom dioničarskom pivovarom i dogovorili su se da će 106 žarulja svijetliti do 23 sati. Bilo je nekih problema oko osvjetljavanja u zimskim mjesecima jer je dioničarska pivovara tražila da od 1. listopada do 1. travnja svjetla svijetle do 22 sata. Ipak u dogovoru je uneseno da to bude 23 sati. Ugovor između Općine trgovišta Daruvar i Daruvarske dioničke pivovare potpisan je 16. prosinca 1906. kojom je Grad izdao upravi Pivovare koncesiju za snabdijevanje električnom strujom na 20 godina. U ugovoru Pivovara obećava da će proizvoditi istosmjernu struju od 220 volti.
U sljedećim mjesecima bilo je nekih promjena u broju svjetlećih žarulja pa se i stoga prvobitni ugovor u nekoliko navrata mijenjao i dopunjavao. U siječnju 1907. daruvarska Pivovara je zamolila općinske vlasti da izabere uži odbor koji bi svojim savjetima pomogli odrediti mjesta na kojima će se postaviti stupovi.
Krajem veljače 1907. održana je nova sjednica općinskog odbora gdje se govorilo da je za trgovište broj žarulja od 106 žarulja nedostatan. U Glavnoj ulici žarulje su biti postavljene unakrst na udaljenosti od 35 metara što je prema nacrtu bilo na svakom drugom stupu. Da bi se ta udaljenost poštivala u središtu grada, trebalo bi uzeti neke žarulja iz nekih drugih ulica. Da bi se to izbjeglo trebalo je povećati broj žarulja na 120 i jednu kružnu koja bi bila pred općinskim uredom. Time se broj manjih žarulja povećao na 120 žarulja i za još jednu kružnu koja bi bila pred općinskom zgradom. Ovo povećanje broja žarulja dodatno bi se plaćalo paušalno.
Postavljanjem električnih stupova zasmetao je nekim općinskim odbornicima jer su primijetili da oko glavne pijace (središte grada) ima i telefonskih stupova pa je velik broj stupova davao ružan izgled gradu. U cilju poljepšanja trga Daruvara predloženo je da se pozovu vlasnici telefonske mreže među kojima su bili Urner – Fuks i vlastelinstvo Paule pl. Tüköry da se dogovore sa Daruvarskom pivovarom da se telefonske žice premjeste na stupove rasvjete.
Time su bile otklonjene sve ranije prepreke i Pivovara je dobila koncesiju na 20 godina za osvjetljavanje grada. Dogovoreno je da 11. svibnja 1907. godine u Daruvaru zasvijetli 120 žarulja i 7 kružnih svjetiljki.
Time se i Daruvar 1907. godine svrstao među mali broj hrvatskih gradova koji su tada imali električno osvjetljenje, znatno prije nego u nekim danas većim hrvatskim gradovima.
Uz gradsko osvjetljenje u Daruvaru su električno osvjetljenje dobila još 36 daruvarska domaćinstva. Tijekom 20 godina bilo je samo nekoliko manjih prekida u opskrbi grada električnom strujom. Ipak nakon isteka 20 godina koncesije, gradska uprava je odlučila nabaviti vlastitu električnu centralu- munjaru u Mihanovićevoj ulici. Bila je otvorena 11. veljače 1928. godine. Generator kojeg su kupili pokretala su dva motora. Tada se na električnu rasvjetu pripojilo 428 potrošača. Munjara je radila do 1959. godine kada je zbog malog kapaciteta pojavio problem koji je riješen navedene godine nakon stavljanje u pogon dalekovoda Međurić - Pakrac - Daruvar.
Post je objavljen 24.02.2017. u 12:04 sati.