Otkako se sjećam, za put se pakiram uvijek istom rutinom. Uz torbicu sa „higijenom“, broj gaća jednak je broju dana (pravilo BGBD), plus rezerva jedan. Sve ostalo ovisi o okolnostima i planu; obzirom da često putujem autom a u autu često pijem kavu, korisnim mi se pokazalo, ponijeti hlače i košulju viška.
Još korisnijim potvrdilo mi se pravilo pet gaća, poznato i kao PPG – proširenje pravila BGBD. Jer, „do pet gaća“ znači, nema pranja veša; nošeno vraćam kući i perem nakon puta. E, ali brojka pet… Put je, dakle, duži, dalji; gaće će ili biti prane usput, dokupljene, …
Pravilo pet gaća ujedno često znači i redukciju količine ostale prtljage; ako je gaća pet, laptop-od-posla obično ostaje kući; laptop-od-privatnosti ostaje čuvati laptop-od-posla. Deset kila manje prtljage, samo slijedeći PPG!
S godinama i prilikama, BGBD i PPG razradio sam i šire. Tako, za duža putovanja avionom umjesto robe-za-polazak-iz-zime i one za dolazak-u-ljeto nosim svoju staru, dobru „ljetnozimsku“ jaknu, dovoljno toplu za skakutanje do balkanskog aerodroma, koliko i laganu za vješanje preko ramena toplog ljetnog jutra na suprotnoj Zemljinoj polutki. A u foto-ruksaku (nakon zamjene dva objektiva jednim, uz sukladno smanjenje mase i dobiveni slobodni prostor) - roll-on i vlažne maramice. Za dva dana letenja oko pola globusa, dovoljno! Sve dalje je opet – PPG.
I onda… Toplo jutro prosinca miriše vegetacijom, duga kiše, koja je maločas krstila avion na pisti, kao da piše dobrodošlicu nebom juga; dodici i plenkovići, vučići i todorići ostali su na petogaćomet, zaključani u drugoj dimenziji. I ja – ne njihov, već samo svoj ja si mogu početi …