TU SI, MAMA
Teško je čekati jutro,
Teško je znati
Da zemlji predaješ krilo
Što nekad je tako toplo bilo,
Teško je samoću
Maramom crnom pokriti,
Teško je suzu iz oka sakriti,
Teško je reći nema te,
A tu si
U svakom otkucaju moga srca,
Nije zbogom, nije
Ja znam, tu si.
24.02.2008.
Ti trenuci se nikada ne zaborave. Povezanost se na neki začudan način učvrsti iako nas vežu samo nadgrobni spomenici. Kako godine prolaze sve češće moje misli obnavljaju vrijeme njene i moje mladosti, sve upute koje mi je za život davala, sve zabrane za koje je bila sigurna da su dobre kako bi odrastanje bilo što manje stresno. U ono vrijeme nisam bila sigurna da to iz ljubavi radi, dapače vjerovala sam kako nema pojma o životu. Godinama je već na svojoj posebnoj zvijezdi, a ja tražim sve više i više detalja iz naših života. Hvala majko što si mi uz život dala i sve što si znala kako bih imala što ljepše odrastanje.
Post je objavljen 23.02.2017. u 09:46 sati.