Marketing
Bez šešira po Korzu
Kad samo za sebe spremam jelo, naravno i prijatelja psa, gledam to obaviti što brže. Bez društva u slobodno vrijeme hrana nije prioritet.
Malo iritira ta spletkarska priroda ljudi kojoj sustav pogoduje, jer samo tako se možeš održati. Zato sam obično podozriv i prema zdravorazumskim objašnjenjima nekih pojava i kada možda drže vodu, ono, bez presudnog uticaja ljudskog faktora.
Baš sam rođaku pričao neki dan na Krku, i Bukowskom je sigurno jedna od većih briga zadnju godinu života bilo tko će otvarati njegovom mačku u šest ujutro vrata za izaći vani, kad njega više ne bude. Rođak naime ima mačka, a Buk je u prepisci prijateljima objašnjavajući kako da autom dođu do njegove rezidencije naglašavao da u dijelu u kojem je pametno voziti u rikverc paze da mu ne pregaze mačka jer on već slabo i vidi i čuje (mačak). Hoću reći, koga više briga za ljude kad znaš da su jadni prinuđeni boriti se za za opstanak i to u principu protiv drugog, odnosno tebe. U socijalizmu si brinuo tko te špijunira, ovdje moraš paziti sa svih strana tko će ti nauditi, demokracija je, svatko može.
Vrlo rijetko vidim žensku osobu da sama prolazi Korzom sa šeširom na glavi, osim jedne svima poznate beskućnice.
Opasno je valjda sa šeširom upadati u oči, nego standardno, u minicama, petama, zanimljiva vremena, no čudan sam valjda samo ja koji fotografiram nepoznate.
p.s.
Iskristizirale su se dvije zdravorazumske teorije zašto bug toliko voli moj blog, pa munjevito nestaje s liste, danas slijedim prvi savjet, ajd da vidimo, meni je naravno uvijek najsumnjiviji ljudski faktor.
Post je objavljen 22.02.2017. u 10:58 sati.