O srpskom pitanju!
Evo jedan podsjetnik na moj post još iz 2009.
Prijatelj mi je ispričao priču iz davne 1971. (za one manje upućene, tog proljeća su se "događale neke stvari " koje današnja studentska mladež zacijelo neće poduzimati)
Naime trojica braće koji su sudjelovali u "studentskim nemirima" su na Božić iste godine dobili i poziv odnosno nalog da se jave na robiju!
Ali kako!?
Milicijac Jovica, u mjestu gdje je 98% stanovništva bilo hrvatsko, dolazi u rodnu kuću trojice braće, čestita roditeljima Božić, uručuje poziv odnosno nalog o uhićenju ocu i ne inzistira da "se dica bude" .
Kad je dobio riječ od danas pokojnoga oca" da će se dica" sutra javiti u "milicijsku stanicu" Jovica se vraća na posao.
Sutra se braća po dogovoru javljaju u "milicijsku stanicu" , milicajac Jovica ih vozi do autobusnog kolodvora, gdje u lokalnoj gostionici popiju dvi--tri runde pića, koje Jovica ne da platiti nego "on časti momke"
Dečki su svoje odradili izišli, danas su ugledni hrvatski građani (jedan od braće je nažalost rano preminuo)
A Jovica?!
E Jovica 90-ih odlazi u Hrvatsku vojsku i u okolici Knina, skupa sa svojom jedinicom, upada u zasjedu.
Kako je bio najiskusniji, predlaže plan izvlačenja, gdje se većina ili skoro svi spašavaju a Jovica u nerazjašnjenim okolnostima ostaje u okruženju gdje ga lokalni četnici ubijaju na najbrutalniji način.
Jovica je položio ono najviše što jedan čovjek može dati, svoj život za domovinu.
Nažalost ovo je štura i po sjećanju ispričana priča.
Osim tuge koja prati ovakve reminescencije na nedavni rat možda je teža ona da nažalost skoro nijedan (bar meni poznatih) od mnogih hrvatskih redatelja nije snimio film na ovom tragu, nego su većinomi -"ko bajagi" off ili tragikomični ili jadni ili već nešto treće nakaradno... s više manje ironičnim odmakom o neobrazovanim klipanima, uglavnom s Juga, koji ili upadaju u neke psihodelične ili nadrealistične situacije, gdje im se ukazuju maršali. katolički svećenici, ustaše i partizani, muškarci s brkovima i ostalim uradcima tužne hrvatske filmske zbilje.
Za ovo korizmeno vrijeme, predlažem da svi pomalo promislimo o Jovicama, o kojima se ne snimaju filmovi i koji polako kopne u našem sjećanju opterećenom svakidašnjim jadikovkama nasmješenih gojaznih ministara i inih tipova, raznih političkih klaunova, blijedih i bjednih europskih birokrata, koji nas plaše nekom recesijom.
A vjernici neka mole Boga i za Jovicu i neka Mu se zahvaljuju što smo braća (ma kakvi god bili) jednom ovakvom Srbinu iz Hrvatske.
Post je objavljen 18.02.2017. u 16:37 sati.