Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/iskonskipag

Marketing

DA SE NE ZABORAVI - KABAN




Koliko puta ove zime smo se sitili "kabana"? Zima je bila takva da je coviku stvarno triba kaban. Siguran san da se kabana najviše sitimo kada se piva pisma "Dida moj" od Arsena Dedića: "dida moj, dida moj, ovde mi je zima, daj mi kaban svoj.."
Ca je to "kaban"?
Kaban je muški odjevni predmet, jednostavnog kroja, ravnih rukava, u nekim delima na našoj obali dopunjen sa kukuljicom.
Kaban je ucinjen od grube domaće vune, ke u Pag hvala Bogu nikada ni falilo, širok kako gori, tako i doli.
Jedna od najstarijih sačuvanih slika pokažuje nan Pažanina sa kabanon samo zagrnjenim ima samo jednu pekju za stisnut ga, najvjerovatnije na botun. Za primjetit je da je taj kaban bi jednobojan, najvjerovatnije cerne boje.


Ovaj kaban koga su od zaborava spasili članovi klape "Sol", koja ga najviše dupera i to uglavnom u danima zimskog karnevala, vidimo ga u dvima bojama, cernoj i cervenoj, sa suknenom vrpcom oko rukava i duž celog kabana.

U starim zapisima pronalazim da su kaban nosili cobani, ali i ribari i da je on bi sastavni dio muške nošnje na kvarnerskim otocima. Stoji jedan interesantan zapis na Krku gdje navode da je kaban jako trajan i da se on pervih dvajset godišć nosi za blajdan, drugih dvajset godišć radnim danom, a tretih dvajset godišć da se sa njime pokrivalo postiju.
Nebi reka da je u Pag bilo drugacije.

Povjesničar književnosti Joža Skok uspoređuje kaban sa srednjovjekovnim latinskim cabanus i da je ta beseda u naše krajeve došla iz perzijskog kaba.
Uglavnom Marin Držić je napisa: Tučem se po svijetu za dobit kaban, da u dažd ne okisnem. U Dubrovniku se služe poslovicom: Za uboga čovjeka kaban od dobre svite, kuća od dubovine, čaša od srebra, a lonac od mjeda.
Bilo bi lipo kad bi kaban ponovo maknu kapot, ako ništa drugo onda u svečanim prilikama kao dio naše starine.


Post je objavljen 17.02.2017. u 10:01 sati.