Marketing
majmun na ramenu ...
Autoportret s majmunima, Frida Kahlo, 1943.
Primarno značenje fraze 'majmun na ramenu' odnosi se na ovisnost o narkoticima.
No, taj 'majmun na ramenu' može podrazumijevati i štošta drugo, različit prtljag koji nosimo kroz život, bilo da nam ga je natovario netko drugi ili da smo ga uprtili sami.
Svako kroz život nosi neko breme. Svi nosimo prtljag životinjskog podrijetla ljudske vrste, zavežljaj dobrih i loših gena nasljeđen od predaka, klupko vlastitog temperamenta i naravi, naprtnjaču kulture u kojoj smo se rodili i odrasli, svežanj odgojnih ciljeva društva i roditelja. Čitav čopor 'majmuna na ramenu'. Mudra izreka veli da providnost ili sudbina svakom od nas natovari upravo onoliki teret koliki smo kadri podnijeti. No, što kad/ako, nimalo mudro, na vlastita pleća i ramena sami ukrcamo majmuna iz izvornog značenja izreke koju sam citirala u naslovu posta? Što kada postanemo ovisni o vlastitim ovisnostima, brigama, krivnjama, kajanjima, žaljenjima i žalostima? Što kad, umjesto da se radujemo životu, mislimo o prilikama koje smo propustili, poslovima koje nismo obavili, dugovima koje nismo otplatili, o nevoljama koje nas čekaju iza ugla? Što ako si uz svoje počnemo tovariti i tuđe brige, što ako se poskliznemo na koru banane koju nismo mi ni ogulili ni pojeli? Što ako umjesto da budemo orguljaš prema čijoj svirci svi ti majmuni plešu, zaplešemo uz kakofoniju majmunske svirke?
Priznajem, nemam u rukavu nekakav osobito mudar odgovor na pitanje - kako stresti majmuna s ramena?
Ipak, odrastajući i sazrijevajući, naučila sam kako-tako koračati kroz život i s čoporom majmuna na ramenu.
Naprimjer, shvatila sam da ona tri majmuna iz poslovice - ne čujem, ne vidim, ne govorim (i onaj četvrti - ne činim) ne izvode samo majmunarije nego i mudro zbore kad vele da ne treba vidjeti i čuti samo zlo, da ne treba ružno govoriti ni zlo činiti. Uvidjela sam da s mudrim majmunima na ramenu mudrije kročimo kroz život.
Shvatila sam da neki (i to ne baš oni premudri) iz te majmunske svite na ramenu mogu biti i zabavno društvo. Mogu nam šapnuti da ne shvaćamo baš sve 'smrtno ozbiljno', mogu nas potaknuti da preispitamo 'opća mjesta' i 'velike životne mudrosti', da razotkrijemo banalnosti, da bolje žongliramo s životnim teretima i obvezama, da se nasmijemo svojim nespretnostima, preuzetnostima i taštinama.
P.S. O nekim drugim zvjerkama na ramenu (možda) nekom drugom prilikom.
Catherine J. Pier, Mačka na ramenu
Post je objavljen 16.02.2017. u 14:01 sati.